hrvatski

Međunarodna razmjena informacija u poreznim stvarima u kontekstu zaštite prava poreznih obveznika

Cilj je rada predstaviti cjeloviti sustav međunarodne razmjene informacija u poreznim stvarima, uz poseban naglasak na zaštitu prava poreznih obveznika u tom postupku. Uvodno, u prvom se poglavlju definiraju četiri istraživačka pitanja na kojima se temelji istraživanje te se pojašnjava metodološki pristup istraživanju zasnovan na identifikaciji instrumenata međunarodne razmjene informacija i odgovarajućih pravnih izvora koje slijedi njihova interpretacija, analiza i sistematizacija. U drugom poglavlju slijedi analiza koncepata porezne tajnosti i porezne transparentnosti, suprotstavljenih pojmova koji utječu na brojne elemente materijalnih i postupovnih aspekata poreznih sustava. Poglavlje donosi i analizu bankarske tajne, specifične za porezne oaze i značajne za glavni predmet istraživanja ovoga rada, razmjenu informacija, u kojoj banke igraju važnu ulogu. Treće poglavlje donosi povijesni pregled razmjene informacija, analizira oblike razmjene informacija te načela na kojima se taj postupak temelji. Poglavlje prati povijesni razvoj razmjene informacija od pojave u poreznim ugovorima u 19. stoljeću, kroz rad Lige naroda, UN-a i OECD-a. Povijesni razvoj prikazuje razvoj razmjene informacija kao instrumenta koji je služio kao pomoćno sredstvo za provedbu poreznih ugovora do samostalnog instrumenta koji se nametnuo kao neizostavna karika u suprotstavljanju izbjegavanju porezne obveze i porezne utaje. Poglavlje se zaključuje analizom najznačajnijih načela na kojima se temelji razmjena informacija. Četvrto poglavlje sadrži detaljan opis svih instrumenata razmjene informacija. Analiza započinje člankom 26. OECD Modela. U nastavku poglavlja slijedi analiza OECD-ovog instrumenta namijenjenog obveznoj automatskoj razmjeni informacija, Common Reporting Standarda. Poglavlje se nastavlja opisom specifičnosti švicarskog pristupa razmjeni informacija, razvoja razmjene informacija u EU od Direktive o štednji i prve verzije Direktive o uzajamnoj pomoći iz 1977. čije su odredbe kasnije objedinjene Direktivom o administrativnoj suradnji. FATCA je zakon iz SAD-a koji predviđa obveznu automatsku razmjenu informaciju i iznimno važnu ulogu financijskih institucija, a državama i institucijama koje odbiju sudjelovati nameće kazneni porez po odbitku na sva plaćanja iz SAD-a. Slijedi opis i analiza odredbi Multilatelarne konvencije OECD-a i Vijeća Europe. Nordijska konvencija o upravnoj suradnji uvrštena je u rad kao primjer regionalnog sporazuma koji u svojim odredbama predviđa i razmjenu informacija. Konačno, sporazum o razmjeni poreznih informacija (TIEA) model je poreznog ugovora namijenjenog za uspostavu administrativne suradnje s državama okarakteriziranima kao poreznim oazama. Peto poglavlje rada donosi analizu prava poreznih obveznika u postupku razmjene informacija u poreznim stvarima. Radi se o vrlo osjetljivom pitanju, uzimajući u obzir količinu informacija kojima raspolažu porezne vlasti i činjenicu da razmjenom te informacije napuštaju nadzor države koja ih prikuplja i one se podvrgavaju pravilima zaštite države koja prima informacije, često bitno različite od one porezne rezidentnosti poreznih obveznika. Zaštitu prava poreznih obveznika analizira se s materijalnog i postupovnog aspekta. U šestom se poglavlju analiziraju međunarodni sporazumi koji obvezuju Republiku Hrvatsku – prvenstveno ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ali i ostali međunarodni sporazumi namijenjeni razmjeni informacija. Poglavlje pruža osvrt i na neke specifične sporazume, npr. porezni ugovor sa Švicarskom te opis pristupanja Republike Hrvatske Multilateralnoj konvenciji. Nastavak poglavlja odnosi se na primjenu obvezne automatske razmjene informacija u Republici Hrvatskoj temeljem međunarodnih sporazuma (CRS, FATCA) te donosi analizu nacionalnih zakona koji propisuju primjenu razmjene informacija usklađenu s direktivama EU. Sedmo poglavlje usmjereno je na sistematizaciju opisanih instrumenata namijenjenih razmjeni informacija te postavljanje „hijerarhije“ među njima, što se prikazuje na primjeru Republike Hrvatske i instrumenata koje primjenjuje. Osim toga, analiza obuhvaća osvrt na porezne ugovore koje je sklopila Republika Hrvatska i primjenu članka o razmjeni informacija u njima kao i odredbe nacionalnog zakonodavstva. Poglavlje se nastavlja zaključcima o iznesenome u ranijim poglavljima te analizom postavljenih istraživačkih pitanja i pružanjem odgovora na njih. Rezimiraju se osnovni nalazi disertacije te se navode komplementarna područja koja bi predstavljala vrijedan nastavak iznesenog istraživanja. Na kraju rada navedena je korištena bibliografija, a Dodatak sadrži odredbe poreznih ugovora Republike Hrvatske koji se odnose na razmjenu informacija.

međunarodno porezno pravo ; razmjena informacija u poreznim stvarima ; porezna transparentnost ; porezna tajna ; bankarska tajna ; prava poreznih obveznika

nije evidentirano