hrvatski

Klanje životinja, osnivanje klaonica i nadzor nad mesom u hrvatskoj povijesti do 19. stoljeća

U nas su bez ikakve sumnje životinje klane odavno, no prvi pisani podaci o tome – mjestu klanja i načinu prodaje mesa, cijeni mesa, nadzoru nad klanjem i pregledavanjem mesa potječu iz zakonodavstva. Nalazimo ih u srednjovjekovnim statutima istarskih i priobalnih gradova te otoka, a neki od njih spominju se već od 13. stoljeća. Od davnina se zna da je zdravstveno neispravno, pokvareno meso opasno za ljudsko zdravlje zbog čega se na našim prostorima zakonodavno zabranjuje prodaja mesa od uginulih životinja (Splitski statut, 1310. ; Šibenski statut, 1378. ; Trogirski statut, 1322. ; Hvarski statut, 1331. ; Buzetski statut, 1435. ; Dvigradski statut, 1413.), a Riječkim je statutom (1530.) bila zabranjena i prodaja pokvarena mesa. Bratovština ili udruženje mesara u Zagrebu spominje se prvi put 1387. godine. U 15. st. spominju se tri bratovštine u Varaždinu: bratovština Sv. Nikole, bratovština Blažene Djevice Marije te bratovština Tijela Kristova. U Zagrebu je Naredba o uređenju klaoničke službe donesena 1425. te, ponovno, 1458. godine. Mesarski ceh u Zagrebu postoji od 1547., u Varaždinu od 1589., u Koprivnici od 1676., a u Osijeku od 1776. godine. U Varaždinu se procjenitelji mesa spominju od 1455., a od 1456. u tom je gradu određena cijena mesa po vrstama. Godine 1458. Gradsko poglavarstvo grada Varaždina izdaje vrlo strogu odluku o higijeni mesa. Mesarski ceh u Varaždinu imao je škrinju od 1630. te od 1641. i zastavu, dok je novu napravio 1653. godine. Barjak zagrebačkoga mesarskog ceha iz 14. stoljeća nije sačuvan.

klaonica, meso, nadzor nad mesom, mesarski ceh, povijest

nije evidentirano