hrvatski

Svećenici glagoljaši na području Šibenske biskupije u vrijeme biskupa Vicencija Arrigonija (1599. – 1626.)

Šibenski biskup Vinko Basso pisao je 1592. rimskoj kuriji da u njegovoj biskupiji nema sjemeništa te da u mnogim ruralnim župama stoluju glagoljaši, koji „na narodnom jeziku čitaju mise, recitiraju oficij i obslužuju sakramente, zbog čega su neuki.“ Takvo je stanje zatekao i njegov nasljednik Vicencije Arrigoni, dominikanac iz Brescije, čiji je biskupski mandat (1599. – 1626.) obilježen radom na katoličkoj obnovi i pedantno vođenom administracijom. Posebnu je pažnju Arrigoni posvetio kleričkoj naobrazbi i disciplini, nastojeći uskladiti rimski katolički nauk s priprostošću svećenika „ilirskoga“ jezika. Tako je 1603. obnovio kleričku školu, postavivši za njezina voditelja Ivana Tomka Mrnavića. Škola je bila kratka vijeka (prestala je s radom između 1621. i 1625.), pa je teško ocijeniti njezine dosege. Druge suvremene crkvenopovijesne okolnosti upućuju na zaključak da su se glagoljaši Šibenske biskupije školovali dijelom kod franjevaca trećoredaca na otoku Prviću, a dijelom kod starijih svećenika u njihovim župama. Najviše ih je dolazilo upravo s otoka Prvića, ali i s otoka Murtera, koji je bio izložen glagoljaškom utjecaju sa sjeverozapada. Od osam glagoljaških župa Šibenske biskupije 1603. godine, pet ih je bilo pod upravom glagoljaša s otoka Murtera – dvojice Tišnjana (župnici Tisnog i Murtera), dvojice Betinjana (župnici Žirja i Prvića) te jednoga Jezeranina (župnik Jezera). U Vodicama je glagoljao domaći župnik Jurićević, u Tribunju Kukljičanin iz susjedne Zadarske nadbiskupije, a u Zloselima izvjesni Juraj Spatovich, kojemu je podrijetlo zasad nepoznato. S druge strane, malo je sačuvanih glagoljičnih zapisa iz toga doba. Ono što je od glagoljice prisutno u svescima Arrigonijeve kancelarije svodi se na jednu okružnicu i kratke zapise kojima su svećenici glagoljaši ovjeravali svoje iskaze u parničnim postupcima. Tako su, primjerice, u jednom parničnom spisu iz 1622. godine svoje potpise pribilježili klerici Ivan Pekićević i Martin Matešić te svećenici don Lovre Žaknić, don Petar Vučinović i don Tomas Novoselić, svi s otoka Murtera. Neki su se glagoljaši služili i hrvatskom ćirilicom, poput Tišnjanina don Petra Meštrovića. Takvo što valja sagledati u kontekstu činjenice da je biskupska kancelarija, kad je riječ o korespondenciji na hrvatskom jeziku, bila izložena i utjecaju hrvatske ćirilice s jugoistoka odnosno sjeveroistoka (bosansko zaleđe). Tako se u njezinim hrvatskim aktima, koji su ipak samo kap u latinsko-talijanskom moru Arrigonijeve administracije, primijećuje podjednaka zastupljenost glagoljice, hrvatske ćirilice i latinice.

glagoljaši, glagoljica, hrvatska ćirilica ; Šibenska biskupija ; biskup Vicencije Arrigoni ; 17. stoljeće

nije evidentirano