hrvatski

Pseudoanalogonimija između preloške skupine međimurskog dijalekta i prekomurskog književnog jezika

Na temelju građe iz svojeg Rječnika preloške skupine međimurskog dijalekta (Blažeka 2018.) i Slovara stare knjižne prekmurščine (Novak 2006.) autor govori o pseudoanalogonimiji između ta dva jezična sustava. Nakon metodologije istraživanja daje primjere parova „lažnih prijatelja“ želeći potaknuti dublja istraživanja o dijakroniji tih semantičkih razlika, a u nekim primjerima i jesu li možda one plod nekih nepreciznosti u prijevodu i uporabi, bilo autora rječnika prekomurskog književnog jezika, bilo autora djela na prekomurskom književnom jeziku. Neupitne parove „lažnih prijatelja“ dijeli na one „starije“ i one „novije“ koji su možda posljedica suvremenih semantičkih adaptacija u govoru Preloga, a u vrijeme kad se koristio prekomurski književni jezik možda i ne bi bili primjer za pseudoanalogonimiju. Sva se pitanja i mogući odgovori samo indiciraju (indikatori su uglavnom značenja iz govora Preloga), a posljednja se riječ u nekim budućim istraživanjima prepušta stručnjacima za slovenski jezik.

Prekomurski književni jezik, govor Preloga, pseudoanalogonimija, dijakronija semantičkih razlika

nije evidentirano