hrvatski

Derridin odnos prema Husserlu u djelu Glas i fenomne

Tečaj opće lingvistike Ferdinanda de Saussurea objavljen 1913. na temelju studentskih bilježaka dovelo je do velikih promjena na području lingvistike, a kasnije i teorije književnosti. Teorijska struja koja se razvila na tim temeljima dobrim je dijelom utjecala na kasniji razvoj književnih teorijā, a njezini se utjecaji osjećaju do današnjih dana. Francuski se filozof Jacques Derrida može smjestiti u razdoblje za koje se danas ustalio naziv poststrukturalizam, dok se njegov način interpretacije tekstova, koji su kasnije pokušavali slijediti brojni teoretičari, naziva dekonstrukcijom. Navedeni su pojmovi poststrukturalizma i dekonstrukcije još do danas među teoretičarima koji pokušavaju usustaviti dosege na području teorije književnosti od druge polovice 20. stoljeća ostali nedefinirani u potpunosti. Prvo razdoblje Derridina teorijskog djelovanja predstavlja početak oblikovanja njegovog teorijskog pristupa brojnim filozofskim, lingvističkim i književnoteorijskim problemima. U početku je bio pod snažnim utjecajem Edmunda Husserla, premda nikada nije slijepo preuzimao njegove teze i nekritički ih slijedio. U fokusu će rada biti Derridino djelo "Glas i fenomen" koje će poslužiti kako bi se pokušao prikazati način na koji on koristi Husserlove tekstove, ali i tekstove ostalih autora poput Austina, de Saussurea i drugih, kako bi došao do vlastitih teorijskih postavki. Derridi su mnogi zamjerali na načinu na koji je pristupao Husserlu, kao i na zaključcima do kojih je došao. Uza sve prigovore, u radu će se nastojati pokazati kako Husserlovi tekstovi Derridi samo pomažu da svoj budući sustav postavi na sigurne teorijske osnove pa će se velika pažnja posvetiti upravo ukazivanju na razlike koje postoje između jednog i drugog autora.

Derrida, Husserl, Glas i fenomen, znak, monolog, pisanje

nije evidentirano