hrvatski

Odjeci crkvenih reformi u sakralnoj arhitekturi 11. stoljeća u Splitu

Ideje crkvenog reformatorskog pokreta na istočnoj obali Jadrana snažno su odjeknule u osorskoj biskupiji što ne iznenađuje budući da je tamošnji biskup sveti Gaudencije uspostavio dobre osobne kontakte s talijanskom reformatorskom opatijom u Pomposi, a preko nje i sa samostanom u Clunyju. Početkom 11. stoljeća u Istri je boravio Romuald, utemeljitelj posebnog ogranka benediktinskog reda kamaldoljana, koji je prije dolaska na područje osorske biskupije boravio u Pomposi gdje je uspostavio jako dobre odnose s tadašnjim opatom reformiranog Clunyja Odilonom. Prisni prijateljski kontakti Romulda i Odilona odrazili su se i na polju arhitekture što je vidljivo u translaciji nekih arhitektonskih elemenata nastalih u Pomposi na područje osorske biskupije. Do širenja novih umjetničkih ideja na druge dijelove istočnoga Jadrana dolazi zahvaljujući ustrojstvu crkvene administracije i rasprostiranju njezine jurisdikcije. Osorska je biskupija već u prvoj polovici 11. stoljeća počela baštiniti nove arhitektonske primjere koji su se u to doba razvijali u talijanskoj Pomposi. Sredinom 11. stoljeća bivši osorski biskup Lovro postaje splitskim nadbiskupom. Gotovo u isto vrijeme kada nadbiskupsku stolicu u Splitu preuzima Lovro, na mjesto trogirskog biskupa zasjeo je Ivan, također iz Osora. Na taj je način došlo do prenošenja reformističkih umjetničkih modela iz arhitekture osorske biskupije na dalmatinski prostor. Ovaj rad nastoji u prvom redu razmotriti do kakvih je promjena došlo u arhitekturi grada Splita u razdoblju druge polovice 11. stoljeća kada je splitskom nadbiskupijom upravljao Lovro. Kako je u tom razdoblju vrlo važan bio i odnos Lovre prema tadašnjim hrvatskih kraljevima, osobito Zvonimiru, ali i prema papi, osobita će se pažnja posvetiti analizi Lovrine uloge u tadašnjoj sakralnoj arhitekturi Splita.

benediktinci, Cluny, crkvene reforme, nadbiskup Lovro, osorska biskupija, Split

nije evidentirano