hrvatski

Jezično savjetništvo u terminologiji na primjeru hrvatske terminološke baze Struna

U izgradnji nazivlja neke struke gotovo podjednaku ulogu imaju stručnjaci konkretnoga područja i jezikoslovci. Stoga je u nastanku baze hrvatskoga strukovnoga nazivlja (STRUNA) predviđena uloga jezičnoga savjetnika kojemu je zadaća da naziv koji pojedina struka odabere za neki pojam bude usklađen s pravilima hrvatskoga standardnoga jezika s obzirom na to da je nazivlje njegov sastavni dio. Na jezičnom stručnjaku pritom nije tek lektorski posao ispravljanja pravopisno-gramatičkih propusta, nego ocjena uklopljenosti naziva i njegove definicije u hrvatski jezični sustav na svim razinama. U tom je smislu posebno zahtjevan odabir među ponuđenim sinonimnim nazivima. Naime, premda je terminološki najpoželjniji odnos u kojem za jedan pojam postoji jedan naziv, nerijetko u praksi postoji više različitih naziva koji se odnose na isti pojam te u dogovoru sa strukom treba odabrati najprikladniji, tj. onaj koji se preporučuje za uporabu. Jedan je od najvećih izazova u kojem god dosad obrađenom nazivlju bio izbor između međunarodno prepoznatljivih leksema (internacionalizama) i naziva tvorenih od domaćih osnova – postojećih ili novotvorenih. Jedno od temeljnih terminoloških načela po kojem domaći naziv ima prednost pred stranim za hrvatski je jezik zbog njegova specifična položaja i terminološke tradicije posebno naglašeno. U radu će se pokazati kako se to načelo ostvaruje u nazivima pojedinih struka, koji čimbenici utječu na konačni izbor preporučenoga naziva, može li se govoriti o jezičnom purizmu te kako bi se problemu pristupilo s gledišta inojezičnoga govornika hrvatskoga.

jezično savjetništvo, terminološka načela, baza hrvatskoga strukovnoga nazivlja, jezični purizam

nije evidentirano