hrvatski

Neke novije komunikacijske teorije i njihova primjena na homiletiku

Promatrano iz perspektive komunikacijskih procesa, opaža se da se tradicionalno propovijedanje uglavnom naslanja na linearan model interpersonalne komunikacije. Takva veza za sobom povlači i posljedice u vidu ograničenja koja otežavaju da propovijedanje ostvari puni komunikacijski potencijal. Stoga se razmatranjem novijih komunikacijskih modela (interakcijski i transakcijski) pokušava najprije rasvijetliti neke njihove specifične prednosti u odnosu na linearni model, a potom i uputiti na konkretne načine primjene u propovjednoj praksi koji će omogućiti njezino sveobuhvatnije razumijevanje i poboljšanje. Nadalje je namjera i naznačiti kako primjena tih spoznaja može redefinirati uloge ključnih aktera u homiletičkoj komunikaciji – propovjednika, vjernika i poruke. Temeljitost tih promjena upućuje na mogućnost da se propovijedanje počne sagledavati u okvirima jedne drukčije paradigme – konverzacije. Takva promjena očišta olakšava promišljanje propovijedanja koje, čuvajući svoj monološki oblik, ipak promiče dijalog, uzajamnost i viši stupanj razumijevanja unutar vjerničke zajednice.

komunikacijske teorije ; homiletika ; propovijedanje ; konverzacija ; dijalog

nije evidentirano