hrvatski

Književnost i književnici u misiji Mije Škvorca

Mijo Škvorc (1919-1989), svećenik isusovac, bio je plodan teološki pisac. U širokom luku njegova znanja osobito mjesto ima i književnost. Ovaj rad želi predstaviti njegovu književnu kulturu. Njegova bibliografija pokazuje kako je već za vrijeme studija intenzivno čitao književna djela i objavljivao recenzije novoizašlih naslova. Nakon obnove katoličkoga tiska na hrvatskome jeziku, u više članaka što ih je objavio u tadašnjoj periodici u teološke i filozofske teme ubacuje književne motive: književnike, djela i likove. Taj stil njegova teološko-filozofskog diskursa osobito će biti izražen u njegovu kapitalnom djelu Vjera i nevjera (1982), sintezi u kojoj se ne samo poslužio književnim temama i motivima kao svojevrsnom mizanscenom fenomenologije religije nego je vjeri odnosno nevjeri u književnosti posvetio tri posebna poglavlja. Škvorc je tu očitovao ne samo izvanredno poznavanje književne povijesti i teorije nego se predstavio kako sjajan stilist u žanru znanstvenoga eseja. U tome smislu, književnost se nadaje kao jezični i životni katalizator njegove filozofske-teološke misli. Dok se, s jedne strane, filozofski i teološki jezik obogaćuje slikama i metaforama, s druge književnost biva podvrgnuta kategorijalnom aparatu i ciljevima filozofije i teologije: utvrđivanju i usvajanju Istine.

Mijo Škvorc, književnost, teologija, filozofija, "Vjera i nevjera"

nije evidentirano