hrvatski

Personalistički vidici u misli Dušana Žanka

Personalizam je u misli hrvatskih katoličkih intelektualaca od samoga početka našao vjerna saveznika. Osobito je to bilo izraženo tridesetih godina te potom pedesetih godina u iseljeničkim intelektualnim krugovima. Među brojnim imenima koja su se istaknula radovima o personalističkim temama ili pisanima u duhu personalizma ističe se i Dušan Žanko (1904. – 1980.), publicist, urednik i profesor. Žanko u mnogim radovima promišlja o duhovnim temeljima opće i hrvatske povijesti i kulture. Uvidom u njegove članke nalazimo potvrdu tog interesa kroz tematska područja kao što su duhovnost (liturgija, askeza i mistika), književnost i duhovnost književnosti, hrvatska (politička) povijest i filozofija te teologija Povijesti. Posebice treba da bude spomenut članak na španjolskome „La Filosofia de la Historia en el Siglo XX. – Filozofija Povijesti u XX. st.“, tiskan 1952., u kojemu je istaknuo i sve najvažnije prinosnike personalističke filozofije. Iz takva studija i razumijevanja Povijesti Žanko se spuštao k Osobi, a od Osobe uzdizao se k Povijesti. Stoga je on upravo u osobama tražio primjere ozbiljenja Povijesti kao misli i čina Slobode, našavši takve primjere posebice u Anti Starčeviću i Milanu Šufflayu, u kojima vidi autentične slobodne kreatore povijesne Hrvatske, te u Ivanu Merzu i Alojziju Stepincu, u kojima vidi kreatore duhovne Hrvatske. U tim radovima na osobit način do izražaja dolazi njegov personalistički narativ.

personalizam, Dušan Žanko, osoba, sloboda, povijest

nije evidentirano