hrvatski

Provjera teorije kognitivne pričuve u bolesnika s traumatskom ozljedom mozga

Predikcija ishoda traumatske ozljede mozga (TOM) bitan je zadatak za istraživače i rehabilitacijske stručnjake prvenstveno zbog važnosti davanja prognoze samim bolesnicima i njihovim obiteljima. Novija multivarijatna istraživanja pokazuju, osim utjecaja težine ozljede i veliki utjecaj kognitivnih varijabli na ishod, posebno nekih premorbidnih karakteristika ispitanika, a koje se mogu podvesti pod termin kognitivne pričuve (KP) (Ponsford, 2013). Prema teoriji KP (Stern, 2002), osnovna je postavka da je KP odgovorna za diskrepancu između nečijeg stupnja moždanog oštećenja i opaženog funkcionalnog i/ili kognitivnog deficita koji je očekivan kao rezultat takvog patološkoga procesa. Osnovni je cilj ovog istraživanja provjeriti postoji li i koliki je doprinos varijabli KP u poboljšanju predikcije dugoročnih funkcionalnih ishoda i participacije kao i provjeriti međuodnos prediktorskih varijabli. Prvi dio istraživanja je proveden na 104 pacijenta na bolničkoj rehabilitaciji nakon umjerene do teške TOM i to ispitivanjem povezanosti triju mjera KP s kognitivnim ishodima mjerenim neuropsihologijskim (NP) testovima i funkcionalnim ishodima na Mjeri funkcionalne neovisnosti (FIM). Kao mjere KP koristili smo nivo obrazovanja, složenost zanimanja te rezultat na testu rječnika PPVT-III-HR kao procjenu premorbidne inteligencije. U drugom dijelu istraživanja, sudjelovali su pacijenti (N=91) koji su odgovorili na pitanja iz Upitnika uključenosti u zajednicu CIQ, godinu dana nakon TOM. Rezultati kod kratkoročnih mjera ishoda pokazali su nisku ali statistički značajnu korelaciju mjera KP s rezultatima NP testova i mjerom kognitivnog funkcionalnog ishoda, no nisu pokazali prediktivnu važnost povrh mjera težine ozljede. Kod dugoročnih participacijskih ishoda, sve tri mjere KP bile su statistički značajno povezane s rezultatima CIQ, pri čemu su obrazovanje i složenost zanimanja bile direktno povezane s kriterijem, dok je procjena premorbidne inteligencije mjerena PPVT-III-HR testom rječnika, bila povezana neizravno, preko mjere težine ozljede (PTA) i rezultata na NP testovima. U raspravi smo se osvrnuli na metodološke probleme participacijskih instrumenata kao ishoda u istraživanjima KP. Druga mjera participacije, bila je povratak u produktivni status. Sve tri mjere KP su bile statistički značajno povezane s tim participacijskim kriterijem, a tu su korelacije bile i više nego kod povezanosti mjera KP s rezultatima na CIQ-u. Naši su rezultati, posebno kod dugoročnih participacijskih ishoda, potvrdili važnost mjera KP u predikciji ishoda TOM te tako ukupno predstavljaju još jedan prilog teoriji KP.

Kognitivna pričuva, traumatska ozljeda mozga, neuropsihologijski testovi, uključenost u zajednicu, povratak u produktivnost

nije evidentirano