hrvatski

„Hrvatska biološka ekonomija” i nacionalni razvoj u misli Mirka Meheša

Mirko Julius Meheš (Valpovo, 1921. – Sudbury, 1999.), hrvatski intelektualac, najveći je dio života proveo u iseljeništvu. Studirao je u Zagrebu, Grazu i Parizu. Za vrijeme NDH služio je u Prosvjetnoj bojni, u kojoj djeluje kao pjevač, glazbenik i glumac. U svibnju 1945. napušta Hrvatsku. Zarobljen je na Bleiburgu, no uspijeva izbjeći, najprije u Mađarsku i Austriju, potom u Pariz, gdje se uključuje u sindikalni rad među hrvatskim radnicima. Zaslužan je za osnutak Hrvatskoga radničkoga saveza u Parizu i pokretanje glasila „Hrvatski radnik – Glasilo Hrvatskog radničkog saveza Francuske i Belgije”. Godine 1951. doselio se s obitelji u Kanadu. Najviše se bavio socijalnim i identitetskim pitanjima hrvatske emigracije. Upozoravao je na pogubne posljedice „trećeg Bleiburga” ‒ gubitka stotina tisuća mladih ljudi zbog poratne političke i ekonomske emigracije. Bavio se pitanjima starenja i umiranja u emigraciji, međugeneracijskim odnosima, odnarođivanjem, razumijevanjem domovinstva i nestankom hrvatske političke emigracije. Ističe se njegova Koncepcija „hrvatske biološke ekonomije”, o čemu potanje piše u raspravi Je li J. M. izdajica? Problemi hrvatske biološke ekonomije 1976. Smatrao je da Hrvati zbog svoje malobrojnosti i ugroženosti moraju uspostaviti sistem koji će im omogućiti da egzistencijalno, a time i identitetski, bude spašen svaki hrvatski čovjek. U tom kontekstu razmatrao je i pitanje hrvatske političke pomirbe u raspravi Homo Titoicus 1973. Ovim se radom prvi puta sažeto predstavljaju njegovi pogledi na pitanja vezana uz socijalne, političke, demografske i identitetske teme hrvatskog nacionalnog razvoja, s posebnim osvrtom na iseljeništvo.

Mirko Meheš, nacija, identitet, iseljeništvo, razvoj

nije evidentirano