hrvatski

Prilozi istraživanju povijesti pčelarstva na području Petrinje i Banovine

Prvi dostupni pisani dokument o pčelarstvu na području Banovine sežu u 1211. godinu kada je kralj Andrija II. Arpadović izdao cistercitskom samostanu u Topuskom utemeljiteljnu ispravu u kojoj između ostaloga propisuje i dohotke koji uključuju med. Dohodak u medu, namijenjen opskrbi vojnih posada u utvrdama petrinjskoga kraja, propisuje i nadvojvode Ernest u pismu iz 1577. godine naslovljenom na lokalnoga vojnog zapovjednika. Proizvodnju meda, voska te broj pčelinjih zajednica precizno je analizirao austrijski statističar Demian periodu 1801. – 1806. O pčelarstvu i proizvodnji meda objavljen je niz članaka u „Banovcu“, lokalnom listu za edukaciju i gospodarstvo koji je izlazio u periodu od 1888. do 1912. godine. U kontekstu organiziranoga pčelarstva na Banovini, posebice u petrinjskom kraju valja spomenuti Milana Krizmana koji je godine 1926. na izložbi Saveza jugoslavenskih pčelarskih društava koja je održana godine 1926. u Dubrovniku, osvojio srebrnu medalju za konstrukciju košnice koja je po njemu nazvana „krizmanka“. Precizne statističke podatke o prinosu meda te broju košnica s pokretnim i nepokretnim saćem na Banovini dostupni su u godišnjoj statističkoj publikaciji Ministarstva poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije za godinu 1939. Tada je na Banovini proizvedeno oko 14 200 kg meda u 200 275 košnica od čega 94 486 s pokretnim i 105 789 s nepokretnim saćem. Prinos meda po košnici iznosio je u prosjeku 3, 3 kg od čega 5, 2 kg u glinskom kraju i tek 1, 6 kg na području Petrinje.

Povijest pčelarstva, tradicija, Milan Krizman, medna kuća, brendiranje destinacije

nije evidentirano