hrvatski

Bistrica - šljiva koja nestaje

U radu je prikazano stanje šljivarstva na Banovini koja je nekad bila posebno poznata po šljivi bistrici, sorti kombiniranih svojstava. Bistrica se koristila svježa za jelo, za proizvodnju rakije, sušenje te izradu tradicijskih slastica kao što je ošep čiji je proces proizvodnje ukratko opisan. Iako Banovina ima idealne okolišne uvjete za uzgoj bistrice, ona je danas neopravdano zanemarena, a šljivici koje je napao virus šarke zapušteni su i bolesni. Prije II. svjetskog rata šljiva bistrica na Banovini je imala prosječne prinose od oko 70 kg po stablu te je bila vrlo važan poljoprivredni proizvod. Međutim, već sredinom XX. stoljeća prosječan prinos pada na ispod 20 kg po stablu. Raspravljene su konkretne mjere vezane za mogućnost reintrodukcije šljive bistrice na Banovinu što bi zahtijevalo dugogodišnji sustavni rad. U tom su kontekstu prikazani najnoviji primjeri dobre prakse uzgoja novih šljivika šljive bistrice u ekološkoj zoni Klinac. S obzirom na dokumentiranu tradiciju proizvodnje bistrice na Banovini, banska šljiva bistrica ima sve preduvjete za dobivanje EU zaštićene oznake izvornosti (ZOI) ili zaštićene oznake zemljopisnoga podrijetla (ZOZP) Tradicijski proizvodi, kao što je ošep, potencijalni su kandidati za oznaku zajamčeno tradicionalnoga specijaliteta (ZTS).

šljivik, brendiranje, tradicionalni proizvodi, ekološka proizvodnja

nije evidentirano