hrvatski

Zamjena stanovništva – pomicanje Hrvata Bosanske Posavine u srednju Europu

Procesi dugog trajanja u jugoistočnoj Europi su, kako se prema svim indikatorima čini, , usmjereni na pomicanje hrvatskog naroda iz BiH prema srednjoj Europi. Vladajuće hrvatske političke strukture u Hrvatskoj i BiH nisu učinile strateške poteze kojim bi se izbjeglim bosansko­posavskim Hrvatima osigurao nov i primjeren teritorijalni okvir Posavine koji bi makar u minimalnim okvirima odgovarao prostorima povijesne ukorijenjenosti Hrvata u Posavini. Takav prostor bi Hrvatima Posavine omogućio da očuvaju međusobne veze i razvijaju bosansko­ posavski segment vlastitog kulturnog identiteta čime bi ostali prepoznatljivom zajednicom unutar nacionalnog hrvatstva. Danas je taj kulturni identitet međutim sveden na poneki KUD u dijaspori i folklornu tradiciju. Hrvati su danas svoje posavske prostore izgubili ne samo politički već i etnički. Sama Posavska Županija predstavlja prostorno­ demografski minimum u odnosu na okvir kakav je trebala imati hrvatska politička posavska jedinica na temelju etničkih karakteristika Posavine. Iako još uvijek ne de iure, de facto je time u konačnici status posavskih Hrvata sveden na status nacionalne manjine u srpskom entitetu i bošnjačkom entitetu unutar BiH. Riječ je o procesu koji se provodio i provodi postupno te koji je uspio proći gotovo nezapaženo i bez imalo značajnijeg hrvatskog otpora. Raseljavanje posavskih Hrvata tijekom Domovinskog rata je velikim dijelom stvorio tzv. migrantske mreže koje su olakšale ali i potaknule i val suvremenog iseljavanja Hrvata iz Posavine. Ti su ljudi dobro integrirani u novim (pretežito) njemačkim i austrijskim sredinama te u najvećem broju slučajeva izjavljuju da se ne namjeravaju vratiti. Mnogi te sredine počinju doživljavati svojom novom domovinom, integriraju se ali i asimiliraju pa danas stoga svjedočimo osim političkom i etničkom gubitku hrvatske Posavine i identitetsko-kulturološkom gubitku Posavine. Nestankom „etničke“ i „kulturne“ Posavine kao specifične etničko­prostorno-političke cjeline (Mrduljaš 2009.) unutar BiH koja je trebala omogućiti slobodan nacionalni i sveukupni razvitak posavskih Hrvata, nisu gubitnici samo Hrvati Posavine, nego su oslabljene generalno sve hrvatske pozicije u BiH, kao i ključni strateški interesi Hrvatske. Kada se uzme u obzir realan scenarij prema kojem bi BiH mogla postati „hot spot“ za ilegalne migrante iz afričkih i azijskih zemalja, zamjena stanovništva u Bosanskoj Posavini je vrlo moguć scenarij. No, čak i bez takvog razvoja stvarnosti sve analize pokazuju da će se zbog iseljavanja iz BiH udio Srba i Hrvata u BiH i dalje smanjivati, a udio Bošnjaka rasti jer su u prosjeku najmlađi i manje se iseljavaju od Hrvata i Srba. Kod Bošnjaka je drukčije i kod njih neće biti negativnih demografskih pokazatelja jer će se uz pozitivan prirast u BiH i useljavati muslimansko stanovništvo, na što hrvatska i srpska populacija ne mogu računati. Scenarij potpunog demografskog sloma Hrvata u Posavini dakako ne mora nužno biti jedina stvarnost koja nas čeka. No zadnji je čas da se poduzmu konkretne demografske i revitalizacijske mjere kao i motivirajuće mjere za povratnike.

Bosanska Posavina, „zamjena stanovništva“, etnička Posavina, Hrvati u BiH, Županija Posavska, BiH, EU

nije evidentirano