hrvatski

Genetski modificirana hrana

Tehnologijom rekombinantne DNA (genetičkog inženjerstva) izmjenjuje se genetički materijal organizama. Pritom se koristi horizontalni prijenos gena za izmjenu genetičke informacije mikroorganizama, biljaka i životinja, čime oni poprimaju neka poželjna svojstva koja do tada nisu posjedovali. Tim procesom dobiveni su brojni, uglavnom, biljni organizmi, koji se koriste u prehrani ljudi i životinja koji se nazivaju genetički modificirana (GM) hrana. Na svjetskom tržištu najviše su prisutni genetički modificirani kultivari soje, uljane repice, krumpira, kukuruza i riže. Oni imaju brojne prednosti u usporedbi s konvencionalnim kultivarima, uključujući otpornost na kukce, bolesti i herbicide, poboljšanu nutritivnu vrijednost, rast u nepovoljnim klimatskim uvjetima, brži rast od konvencionalno uzgojenih biljaka, manju potrošnju pesticida i općenito, manje troškove proizvodnje. Svjetska zdravstvena organizacija i brojni prestižni znanstvenici se slažu kako GM hrana odobrena za tržište, nije štetnija za zdravlje ljudi od konvencionalno uzgojene hrane kao i da je u mnogim slučajevima GM hrana sigurnija od tradicionalno uzgojene jer je podvrgnuta puno većoj kontroli. No, unatoč tome, GM hrana i danas je jako aktualna tema oko koje postoje podijeljeni stavovi, a najviše o pitanju sigurnosti GM hrane za zdravlje ljudi, njezinom utjecaju na okoliš i mogućim socioekonomskim posljedicama njezinog uzgoja.

Genetički modificirani organizmi (GMO), tehnologija rekombinantne DNA, genetičko inženjerstvo, zakonska regulativa

nije evidentirano