hrvatski

Genetika, epigenetika i molekularna biologija Rettovog sindroma

Rettov sindrom (RTT) je rijetki nenasljedni genetički poremećaj u ljudi uzrokovan mutacijama gena MECP2 (engl. methyl-CpG binding protein 2), smještenog na X kromosomu, koje u većini slučajeva nastaju de novo u gametama roditelja. Uglavnom su pogođene djevojčice, dok je u muške djece taj sindrom smrtonosan i oni gotovo uvijek umiru nedugo nakon rođenja. Bolest se može podijeliti na četiri stadija. Prvi simptomi bolesti se javljaju između šest i osamnaest mjeseci života, a očituju se hipotonijom mišića, mikrocefalijom i zastojem rasta. Slijedi faza brzog nazadovanja s karakteristikama sličnima autizmu. U toj fazi se također javljaju nekontrolirani pokreti ruku, abnormalnosti disanja, gubitak govora i socijalnih interakcija, mentalna zaostalost te napadaji. U idućoj fazi dolazi do razvoja skolioze i anksioznosti, dok u posljednjoj fazi može doći do razvoja bolesti sličnoj Parkinsonovoj. Nešto prije adolescencije dolazi do ublažavanja simptoma sličnih autizmu, a žene zahvaćene sindromom žive i do šezdeset godina. Kada je protein MeCP2 mutiran, ne može se vezati na metiliranu DNA te je transkripcija ciljnog gena omogućena. Protein MeCP2 služi kao most između metilirane DNA i represorskog proteinskog kompleksa budući je dokazano kako su svega dvije domene tog proteina, metil-vezujuća domena (MBD) i domena za represiju transkripcije (TRD), dovoljne za normalno funkcioniranje proteina i sprečavanje Rettovog sindroma. Zanimljivo je da i nedostatak i višak tog proteina u mozgu rezultiraju gotovo istim simptomima. Rettov sindrom pokušava se u novije vrijeme liječiti genskom terapijom, ali glavni problem upravo je optimalno doziranje gena u ciljno tkivo. Stoga, potrebno je još mnogo rada kako bi se pronašao efikasan način liječenja ovog kompleksnog sindroma.

Rettov sindrom (RTT), gen MECP2, protein MeCP2, DNA metilacija, de novo mutacije

nije evidentirano