hrvatski

Svjesnost odgojitelja o poremećajima tečnosti govora

Cilj ovog rada bio je ispitati razinu svjesnosti odgojitelja u dječjim vrtićima u Republici Hrvatskoj o poremećajima tečnosti govora, odnosno njihova znanja o poremećajima tečnosti govora. Također, nastojala su se ispitati uvjerenja odgojitelja o djeci s poremećajima tečnosti govora, o ulozi okoline i ulozi odgojitelja u razvoju poremećaja tečnosti govora kod djeteta, te poznavanje strategija prikladnih za rad s djecom s poremećajima tečnosti govora. Za potrebe istraživanja kreiran je upitnik pod nazivom “Svjesnost odgojitelja o poremećajima tečnosti govora”. Ispitano je 170 odgojitelja, a razlike među njihovim odgovorima su se analizirale s obzirom na tri varijable: duljina radnog iskustva, usavršavanje tijekom obrazovanja i/ili radnog vijeka na temu poremećaja tečnosti govora i prisutnost stručnog suradnika- logopeda u vrtiću. Odgojitelji su pokazali djelomično poznavanje poremećaja tečnosti govora. Na bolje znanje odgojitelja utječe duljina radnog iskustva, dok usavršavanje tijekom obrazovanja i/ili radnog vijeka, te prisutnost stručnog suradnika-logopeda u vrtiću ne utječe na znanje odgojitelja o poremećajima tečnosti govora. Odgojitelji imaju neka negativna uvjerenja o djeci s poremećajima tečnosti govora, te ne poznaju dovoljno strategije koje su prikladne u radu s djecom s poremećajima tečnosti govora. No, svjesni su važnosti uloge odgojitelja u životu djeteta s poremećajem tečnosti govora, te iskazuju potrebu za boljom edukacijom i podrškom.

poremećaji tečnosti govora, odgojitelji, svjesnost

nije evidentirano