hrvatski

Organizacija obnove Zagreba nakon potresa 9. 11. 1880. godine

Potres koji je pogodio Zagreb 9. 11. 1880. godine, čija se jačina procjenjuje na 6, 1-6, 3 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici jedna je od najvećih prirodnih katastrofa koja je kroz povijest pogodila ovaj grad. U arhitekturi i urbanom razvitku Zagreba potres je odigrao iznimno značajnu ulogu. Cilj je ovoga teksta na prvom mjestu prikazati način na koji su hrvatske vlasti organizirale sanaciju građevina u Zagrebu neposredno nakon toga potresa, u studenom i prosincu 1880., s kojim su se financijskim i drugim ograničenjima suočavale te tko je konkretno bio angažiran na izvedbi i kontroli radova. Tekst se temelji na dokumentaciji središnjih organa vlasti Trojedne Kraljevine (Predsjedništva i Unutrašnjega odjela Zemaljske vlade) te vijestima iz onodobnih zagrebačkih novina, provladinih Narodnih novina i Agramer Zeitunga te opozicijskog Obzora. Obnovu grada i okoline nadzirao je Građevni odsjek Unutarnjeg odjela hrvatske Zemaljske vlade, no bile su uključene i brojne druge institucije, na prvom mjestu Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba tada na čelu s gradonačelnikom Matijom Mrazovićem (sa svojim Građevnim odjelom), zatim Zagrebačka županija te vlada tada još uvijek postojeće Vojne Krajine, na čelu s generalom barunom Franjom Filipovićem. Iako je sustav javnih službi u Zagrebu bio vrlo složen zahvaljujući čemu je je velik broj građevinskih inženjera bio zaposlen u raznim institucijama i iako je u gradu djelovao cijeli niz raznih arhitekata, graditelja i drugih majstora, u cjelini gledajući Zagreb u tom trenutku nije raspolagao s dovoljno stručnoga osoblja niti s dovoljno radnika da se saniraju sve nastale štete. U pomoć Hrvatskoj pritekle su tako vrlo brzo nakon potresa središnje institucije iz Beča, na prvom mjestu Ministarstvo rata iz Beča, jedno od rijetkih ministarstava nadležnih za cijelo područje Monarhije nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. Uz blagoslov vladara u pomoć Zagrebu su stigle već 12. 11. dvije satnije – Inženjerska i Pionirska. Obnovu javnih zgrada vodile su javne institucije u čijemu su se vlasništvu nalazile. Obnovu stambenih i stambeno- poslovnih, dakle privatnih zgrada, najčešće su vodili sami vlasnici, no nadzirale su ih gradske vlasti. Nakon što se neposredno nakon potresa u glavnim crtama dobila slika o razmjeru šteta, na sjednici Gradskog poglavarstva je 11. 11. 1880. formiran gradski Građevno-eksekutivni odbor na čelu s gradskim zastupnikom Josipom Siebenscheinom. Odbor je zasjedao u vijećnici, gdje je zaprimao molbe i raspoređivao povjerenstva za uviđaje, a vodio je računa i o osiguravanju potrebnih materijala za radove. Uz spomenuti Građevno-eksekutivni odbor Grad je formirao i odbor za pomoć stradalnicima u potresu kojemu je predsjedao Ivan Buratti. Gradsko poglavarstvo je, nadalje, već dan nakon potresa kako bi pomoglo kućevlasnicima čije su zgrade bile oštećene i kako bi spriječilo špekulacije koje su se javile neposredno nakon potresa donijelo odredbu o ograničenju cijena građevinskog materijala i građevinskih radova. Već prve odredbe Zemaljske vlade o popravcima nakon potresa pokazuju kako se kao ključan problem javio nedostatak sredstava. Ban je privremeno odlučio da će se troškovi sanacije podmirivati iz zaklada koje javnim institucijama stoje na raspolaganju s tim da je napomenuto da „što veću štednju pred očima imati valja.“ Ukupna šteta nastala potresom bila je procijenjena na 3, 275.544 forinti, od čega se na Zagreb odnosilo 2, 153.108 forinti. Kako je u tim godinama proračun Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije tek počeo prelaziti 3, 5 milijuna forinti, dok je proračun grada Zagreba u 1880. godini iznosio 586.453 for., hrvatske autonomne i zagrebačke gradske vlasti suočile su se s golemim izazovom s kojim sredstvima pokriti obnovu Zagreba i okolice. Štete na građevinama u Zagrebu procjenjivale su se prema tadašnjoj metodologiji obzirom na njihov udio u ukupnim prihodima koje su zgrade godišnje donosile. Najveći dio stambeno- poslovnih građevina u Zagrebu činile su, naime, najamne zgrade, podignute kao investicija pojedinaca, obitelji ili tvrtki, koje su se potom donosile prihode od najamnina. Prema procjenama Građevnog odsjeka Gradskog poglavarstva u potresu je 845 zgrada u Zagrebu bilo toliko oštećeno da šteta nadmašuje njihov godišnji dohodak, preko 400 je bilo oštećeno preko 40% bruto godišnjega dohotka, dok je procijenjeno da na 400 kuća ima samo manjih šteta. Obnovu Zagreba pomogla je financijski i Zemaljska vlada i ugarska vlada u Budimpešti. Ban je dodijelio iz hrvatskih autonomnih sredstava 50.000 forinti beskamatnog kredita, a toliko je dao i ministar predsjednik Ugarske István Tisza. Nadalje, Ugarski sabor je četiri mjeseca nakon potresa, sredinom ožujka 1881. godine, na osnovi zakonskog članka IX. odobrio milijun forinti zajma. Od toga je iznosa dodijeljeno 100.000 forinti u vidu beskamatnih zajmova, a ostatak su bili krediti s kamatama od 4% na različite rokove otplate (15, 20 i 30 godina). Spisi Predsjedništva Zemaljske vlade otkrivaju da su u pomoć Zagrebu nakon potresa pritekli brojni građani gotovo svih dijelova Austro- Ugarske Monarhije, ali i ostatka Europe. Ukupno je bilo skupljeno nešto više od 235.000 forinti, što je bio golem iznos za onodobni Zagreb i Hrvatsku. Kako se moglo vidjeti iz prethodnog dijela teksta riječ je o gotovo 40% godišnjega proračuna grada Zagreba iz 1880., te o 7% iznosa na koji je procijenjena ukupna šteta od potresa. Osim donacijama i kreditima građanima Zagreba nakon potresa država je pomogla i kroz porezne olakšice. Kućevlasnici su dobili oslobođenje od plaćanja poreza od 3 do 12 mjeseci u postotku ovisnom o stupnju oštećenja zgrada, a ban je uspio ishoditi od Ministarstva financija i da se oni zagrebački investitori koji se odluče na izgradnju novih zgrada 16 godina oslobode od poreza. Usprkos nedostatku sredstava u samo mjesec dana od potresa završena je nužna obnova gotovo svih javnih zgrada, tako da su sve škole, zavodi i druge javne institucije mogle započeti s radom. I velik dio stambenih zgrada saniran je u dovoljnoj mjeri da se mogao koristiti za stanovanje. Predstojali su samo još veliki radovi na obnovi crkava, od kojih će neki biti završeni već tijekom 1881. (na crkvi svete Katarine), dok će na pojedinim građevinama trajati nekoliko desetljeća (na katedrali, franjevačkoj crkvi).

Zagreb, potres 1880., obnova grada, financiranje obnove, sanacija grada nakon potresa, javna arhitektura

nije evidentirano