hrvatski

Klinička primjena intrakanalnih kolčića

Endodontski liječeni zubi imaju veliki gubitak zubne strukture pa je glavni problem restauracija krune zuba. Procjena kada koristiti kolčić ovisi o tome koliko je zubnog tkiva preostalo kako bi retiniralo nadogradnju i konačnu restauraciju, nakon što je karijes odstranjen, a zub endodontski saniran. Sustavi kolčić-nadogradnja koriste se za restauraciju endodontski liječenih zuba s umjerenim ili velikim gubitkom zubne strukture. Kolčići bi trebali biti otporni na lom pri žvačnim silama te pravilno prenositi okluzalno opterećenje kako bi se izbjegle nepovoljne frakture zuba i korijena. Postoje dvije osnovne vrste kolčića: individualni i konfekcijski intrakanalni kolčići. Individualni intrakanalni kolčići mogu biti izrađeni od plemenitih slitina (zlato-platina), poluplemenitih slitina (paladij-srebro), plemenitog čelika (kobalt-krom-molibden legure) ili keramike. Glavni nedostatak individualnih kolčića je postupak izrade koji zahtjeva dva posjeta i laboratorijsku izradu. Alternativa individualnim kolčićima su konfekcijski kolčići, čija je izradba gotova u jednoj posjeti. Dolaze u setovima različitih veličina sa kalibriranim svrdlima, koja odgovaraju dimenzijama intrakanalnih kolčića. Postoje različite vrste konfekcijskih kolčića, no najčešće su korišteni staklenim vlaknima ojačani kompozitni kolčići, čija je glavna prednost modul elastičnost koji je sličan dentinu. Nakon preparacije intrakanalnog ležišta za kolčić slijedi cementiranje kolčića. Cementirati se može cink-fosfatnim, staklenoionomernim ili kompozitnim cementima.

poslijeendodontska nadogradnja zuba ; intrakanalni kolčići

nije evidentirano