hrvatski

Uvođenje obveznog zatvorskog obrazovanja u drugoj polovici 19. stoljeća

Autor je analizirao reformu zatvorskog sustava iz druge polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj i Slavoniji na primjeru kaznionice Lepoglava i uvođenje obveznog zatvorskog obrazovanja kao važan dio reforme. U radu je ogovoreno na pitanje je li hrvatski zatvorski sustav druge polovice 19. stoljeća kao jedan od ciljeva kazne uveo obrazovanje kao mjeru rehabilitacije. Analiza je pokazala kako je zatvorsko obrazovanje bio način na koji je u hrvatskom zatvorskom sustavu bila osmišljena rehabilitacija te da je bilo uvedeno samo u kaznionice jer u zatvorima nije bio uvjeta. Naime, reformom je implementirano novo shvaćanje kazne lišenja slobode prema kojoj je cilj bio kazniti i rehabilitirati zatvorenika, što se postizalo obrazovanjem i zatvorskim radom. Kako je najveći dio zatvorenika bio nepismen, upravo je obrazovanje bilo važan element u rehabilitaciji i omogućavanju uspješnog povratka na slobodu i pronalaženje posla, a sve kako bi se smanjio recidivizam. Obrazovanje je bilo obvezno za sve zatvorenike do 30 godina starosti, a po završetku su dobivali diplome koje su vrijedile na slobodi. Nastavno osoblje zaposleno u kaznionicama je uz rada na obrazovanju zatvorenika sudjelovalo i u svim ostalim aktivnostima koje su trebale osigurati uspješnu rehabilitaciju zatvorenika. Tako su izvršavali procjene novopridošlih zatvorenika i sudjelovali u donošenju odluke o prijevremenom otpustu. Zatvorska se reforma u Hrvatskoj i Slavoniji počela provoditi od 1878. kad zatvorsko obrazovanje, uz zatvorski rad, postaje temeljni način ostvarenja ideje rehabilitacije zatvorenika u kaznionicama.

zatvorsko obrazovanje, zatvorski sustav, Lepoglava, kaznionice, 19. stoljeće, rehabilitacija

nije evidentirano