hrvatski

POVEZANOST S PRIRODOM I ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ

Povezanost s prirodom se definira kao specifičan odnos čovjeka prema prirodi/okolišu i njegovim elementima. Najčešće se opisuje ili kao emotivan odnos čovjeka i prirode odnosno kao uživanje u prirodi, empatija prema drugim živim bićima, osjećaj jedinstva s prirodom i osjećaj odgovornosti prema prirodi (Cheng i Monroe, 2012), Ili kao spoj kognitivnog, afektivnog i/ili ponašajnog aspekta (Schultz, 2002 ; Nisbet i sur., 2009). U području problematike odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, na povezanost s prirodom možemo gledati kao na osnovu za razvoj pozitivnih stavova, vrijednosti i ponašanja prema okolišu Istraživanja potvrđuju da su povezanost s prirodom, emocije prema održivosti (poput brige i krivnje) te znanja odnosno sadržaji odgoja i obrazovanja za održivi razvoj značajni prediktori/medijatori održivih ponašanja (Otto i Pensini, 2017 ; Grund i Brock, 2020). Također brojna istraživanja ukazuju i da se povezanost s prirodom dovodi u vezu s vrijednostima, osobnim rastom, sociemocionalnom dobrobiti, osobinama ličnosti, zadovoljstvom životom, te kulturnim okružjem (Kals, Schumacher i Montada, 1999 ; Schultz, 2004 ; Nisbet i Zelenski, 2014 ; Fränkel, Sellmann-Risse i Basten, 2019). Kako su brojna istraživanja dokazala, značajnija povezanost s prirodom djece i odraslih se može potaknuti kontinuiranim programima obrazovanja posebice u području odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj, koji uključuju redovite i učestale izlaske u prirodu i „stvaranje iskustava iz prve ruke“ (Richiers i sur., 2020:6 ; Schultz, 2002). Pri tome naglasak je stavljen na činjenicu da se povezanost s prirodom treba implementirati i poticati što ranije u sustavu odgoja i obrazovanja, posebice u ranom, odnosno predškolskom i školskom obrazovanju. U kontekstu poticanja značajnije povezanosti s prirodom potreban je strateški pristup kurikulumu/ima koji uključuje planiranje i kreiranje: situacija i aktivnosti koji omogućuju učeniku samostalno upoznavanje i istraživanje prirode ; aktivnosti kojima se potiču učenici na razvoj osjećaja slobode i ugode u prirodi. Posebno je vrijedno stvaranje poticaja učenika za kultiviranje emotivne povezanosti s prirodom putem percipiranja prirode kao temelja za istraživanje i učenje, objekta za igranje, izražavanje osjećaja, uočavanje i doživljavanje ljepote, rekreaciju, bogatstvo te obvezu, odnosno brigu o očuvanju (Barable, 2018). Pedagogije održivog razvoja podržavaju procese učenja i poučavanja koji počivaju na konstruktivističkom pristupu učenju, interdisciplinarnosti, sistemskom učenju i transformativnom znanju te potražuju holistički i pluralističke pristupe učenju. Prema Selby (2017, 9), potrebno je razvijati odgoj i obrazovanje za održivi razvoj putem oblika nazvanog „vernacular learning“ odnosno putem „place-based learning“ povezanog sa stvaranjem bliske i intimne veze učenika s prirodom, povezanosti s prirodnim svijetom i percipiranjem prirode kao intrinzične vrijednosti. Učenje kao takvo je učestalo, dinamično, integrativno, uključuje frekventno posjećivanje prirode(mjesta) i kreiranje kontakata s florom i faunom te stvaranje duhovne, emocionalne/doživljajne povezanosti s prirodninama. U Kurikulumu međupredmetne teme Održivi razvoj istaknuto je sljedeće:“ Međupredmetna tema Održivi razvoj prožima cjelokupni rad škole i prepoznatljiva je u kurikulumu škole. Ostvaruje se na obaveznim i izbornim predmetima, na satu razrednika, integriranoj nastavi, u sklopu projekata, izvanučioničkoj nastavi, terenskoj nastavi i izvannastavnim aktivnostima te je povezana s ostalim međupredmetnim temama i područjima kurikuluma.“ . U tom smislu uloga je učitelja da planira, motivira, facilitira i realizira ishode učenja međupredmetne teme Održivi razvoj odnosno „Učitelj daje prednost metodama učenja i poučavanja koje potiču učenikovu samostalnost, poduzetnost, empatiju te potiče razvoj organizacijskih sposobnosti i timskoga rada. Kao voditelj i moderator procesa učenja i poučavanja, usmjerava ga uzimajući u obzir individualne potrebe svakoga učenika, njegovu razinu znanja, sklonosti i sposobnosti.“ (Kurikulum međupredmetne teme Održivi razvoj, NN 7/2019). Novi kurikulumi nastavnih predmeta i međupredmetnih tema nude brojne mogućnosti realizacije ishode učenja raznim oblicima nastave u okružju škole, odnosno u okruženjima koji se mogu opisati kao „potpuna priroda“ „civilizirana priroda“, „polupriroda“ i „kvazi-priroda“ (Mausner, 1996.) Drugim riječima, suvremeni kurikulumi nastavnih predmeta u osnovnim školama nude brojne mogućnosti za kreiranje situacija i iskustava učenika u prirodi, kojima je moguće značajnije i jače poticati povezanost s prirodom, a kao temelj za razvoj onih vrijednosti, stavova, ponašanja koji su usmjereni k budućim održivijim načinima života i razvoja.

povezanost s prirodom, djeca, učenici, DGOJ I OBRAZOVANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ

online znanstveno-stručni skup. Ovaj rad je financiralo Sveučilište u Rijeci projektom pod brojem (uniri-pr-drustv-19-19)