hrvatski

Periradikularne lezije neendodontskog porijekla

Periradikularne lezije možemo obzirom na etiologiju podijeliti na endodontske i neendodontske lezije. Glavni simptom u razlikovanju endodontske od neendodontske lezije je vitalitet zuba. Test vitaliteta treba pažljivo provesti. Ako je pozitivan, testirani zub je vitalan i najvjerojatnije je riječ o leziji neendodontskog porijekla. Potreban je oprez pri postavljanja dijagnoze osobito ako je riječ o promjeni progresivnog i invazivnog rasta kao što je zloćudna bolest. Terapija, s obzirom na etiologiju može varirati, od endodontske terapije pa do endodontske odnosno oralne kirurgije. Periradikularne lezije neendodontskog porijekla se dijele na nekoliko osnovnih grupa od kojih svaka ima brojne entitete. Neki entiteti se zbog preklapanja histološke, kliničke i radiološke slike mogu svrstati u dvije ili više grupa, stoga je klasifikacija teška i varira od autora do autora (1, 4, 6). Osnovna podjela podrazumijeva odontogene ciste, fibro-osealne lezije, odontogene tumore, neodontogene lezije i zloćudne bolesti.

periradikularne lezije ; neendodontsko porijeklo

nije evidentirano