hrvatski

Splićani – Croati a cavallo u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama u 18. stoljeću

U sklopu proučavanja vojne povijesti Dalmacije i Mletačke Republike kroz više stoljeća opstojanja u zajedničkoj državnoj zajednici izrazito važno mjesto odnosi se na udio Hrvata u mletačkim vojnim snagama. Djelatni kao lokalne (teritorijalne) postrojbe, ali i kao pripadnici profesionalnih snaga (Fanti oltramarini – pješaštvo ; Croati a cavallo, Cavalleria Croati – konjaništvo) vojnici iz Dalmacije dali su zapažen prinos očuvanju mletačkih stečevina od Veneta (terraferme) do samoga juga istočnojadranske obale. Istraživanjeove problematike složeno je i iziskuje raščlambu dokumenata pohranjenih u Archivio di Stato di Venezia i Državnome arhivu u Zadru, ali i u drugim hrvatskim i inozemnim arhivskim ustanovama i knjižnicama. U sklopu višegodišnjega istraživanja navedene problematike ovaj je rad fokusiran na udio Splićana u postrojbama hrvatskoga konjaništva pod stijegom svetoga Marka u 18. stoljeću, a zasniva se na istraživanju gradiva iz fonda Inquisitori sopra l'amministrazione dei pubblici ruoli u središnjoj mletačkoj državnoj pismohrani. Na osnovi navedenoga gradiva, kao i postojećih spoznaja iz historiografije, u radu se analizira vremenski okvir djelovanja Splićana u rečenoj konjaničkoj postrojbi, način njihova bilježenja, trajanje vojne službe, udio pripadnika iz istih obitelji, osobne (tjelesne) značajke vojnika kao i mjesto njihova popisivanja te zapovjedni kadar jedinica u kojima su bili prisutni. Prisutnost Splićana u mletačkome konjaništvu opaža se kroz cijelo stoljeće, a mjesto njihova djelovanja (popisivanja) odražavalo je rasprostranjenost mletačkih stečevina od terraferme, preko Dalmacije i Boke kotorske do Grčke, ali i svjedočilo o mobilnosti elitnih mletačkih kopnenih jedinica. Splitski su se konjanici uklapali u širi uzorak hrvatskih vojnika u rečenim kopnenim snagama Serenissime toga doba, a riječ je o njihovoj dobi i osobnim (tjelesnim) značajkama. Popisi vojnika otkrivaju nam isječke iz vojne karijere odvjetaka pojedinih obitelji, duljinu njihove vojne službe, napredovanja u karijeri kao i niz prezimena za koja vjerujemo da mogu biti zanimljiv izvor za proučavanje onovremene splitske onomastike. Zaključak rada jest da su Splićani činili vrlo zapažen dio hrvatskoga konjaništva pod stijegom svetoga Marka te da ovdje provedena raščlamba pridonosi poznavanju vojne povijesti Dalmacije (u konkretnome slučaju grada Splita) i Mletačke Republike u posljednjemu stoljeću njihova opstojanja u zajedničkoj državi.

Split ; Dalmacija ; Mletačka Republika ; Cavalleria Croati ; vojna povijest ; povijest 18. stoljeća

nije evidentirano