hrvatski

Josip Lisac o hrvatskoj književnosti 19. stoljeća

Rad prikazuje doprinos prof. Josipa Lisca proučavanju hrvatske književnosti 19. stoljeća. Osim jezičnopovijesnom i dijalektološkom problematikom, profesor Lisac bavio se osobitostima jezičnoga i stilskoga razvoja nacionalne književnosti, interferencijama književnosti, jezika i kulture te najzaslužnijim ličnostima zadarskoga i šibenskoga područja, posvetivši tim temama nekoliko važnih radova. Rad „Kazalijev jezik“, osim što osvjetljava djelo manje poznatoga preporodnoga hrvatskoga književnika iz Dalmacije, najbolje konkretizira profesorov pristup književnosti 19. stoljeća. Književnopovijesna problematika u istraživanjima prof. Lisca neodvojiva je od proučavanja hrvatske jezične i kulturne povijesti. Hrvatsku književnost 19. stoljeća Lisac sagledava prvenstveno kroz jezične značajke koje govore o poteškoćama u uspostavljanju nacionalnoga lingvističkoga jedinstva te o naporima da se jezična materija oblikuje u književnim tekstovima i u funkcionalnim stilovima standarda. Ukazao je na učinkovitost dijalekata i dijalektizama u formiranju pojedinih autorskih stilova, obrazložio tendencije i posljedice potiskivanja ili zanemarivanja istih, ali i opasnost od diglosije odnosno uporabe dvaju standardnih jezika u narodu koji se je u 19. stoljeću konstituirao u naciju. The paper presents the contribution of professor Josip Lisac in the study of 19th Century Croatian Literature. In addition to linguistic and dialectological issues, professor Lisac dealt with the peculiarities of the linguistic and stylistic development of national literature, the interferences of literature, languages and culture, and the most deserving writers of the Zadar and Sibenik regions. The work "The language of Kazali" best exemplifies the professor's approach to 19th century literature. Literary-historical issues in Lisac's research is inseparable from the study of Croatian linguistic and cultural history. Lisac examines 19th century Croatian literature primarily through linguistic features that speak of the difficulties in establishing national linguistic unity and the efforts to shape linguistic matter in literary texts and in functional styles of standard language. He pointed to the effectiveness of dialects and dialectisms in the formation of individual styles, explained the tendencies and consequences of suppressing or neglecting them, as well as the danger of diglossia or the use of two standard languages in a nation that was constituted in the nation in the 19th century.

Josip Lisac, hrvatska književnost 19. stoljeća, dijalekatska stilizacija, standardizacija jezika

nije evidentirano