hrvatski

Rješavanje i utočnjavanje kristalnih struktura N,O-donornih makrocikličkih spojeva

Makrociklički spojevi i njihova svojstva jedno su od popularnijih tema kemijskih istraživanja današnjice. Zbog svoje jedinstvene strukture, koriste se za vezanje specifičnih molekula ili metalate kompleksiranje istih. Predmet ovog rada je rješavanje i utočnjavanje kristalnih struktura 6 N2O2–donornih makrocikličkih spojeva. Spojevi kojima je rješavana struktura sumD1(1, 5-diaza-2, 4:7, 8:16, 17-tribenzo-9, 15-dioksa-ciklooktadeka-1, 5-dien), mD2(1, 5-diaza-2, 4:7, 8:15, 16-tribenzo-9, 14-dioksa-cikloheptadeka-1, 5-dien), mD3(1, 5-diaza-2, 4:7, 8:17, 18-tribenzo-9, 16-dioksa-ciklononadeka-1, 5-dien), mD4(1, 5-diaza-2, 4:7, 8:18, 19-tribenzo-9, 17-dioksa-cikloikosa-1, 5-dien), mD1R(reducirana forma mD1spoja) i mD4R(reducirana forma mD4spoja). Za utočnjavanje i rješavanje kristalnih struktura korišteni su programi Olex2i Mercury. Spojevima je određena struktura i kristalografski parametri. Sve dobivene strukture su tetradentatni makrociklički ligandi koji sadrže dva atoma kisika i dušika na donornim mjestima. Kako bi mogli razlikovati njihova svojstva, ispitani su strukturni parametri –duljine veza, torzijski kutovi, amplitude nabiranja i veličine šupljina središnjih prstenova. Na temelju ispitanih parametara određenasu svojstva svakog spoja poput planarnosti, stabilnosti, jačini vezanja i kompleksiranja pojedinih vrsta.

kristalna struktura/ makrociklički spoj/ rendgenska difrakcija/ Schiff-ova baza

nije evidentirano