hrvatski

Spolne i dobne razlike u uspješnom starenju i nekim njegovim korelatima

Porast udjela starih osoba u svjetskoj populaciji praćen je povećanim interesom za istraživanje osobina starih i procesa starenja. Dugo su ta istraživanja bila usmjerena pretežito na kronične bolesti i funkcionalne gubitke, a sada se pomiču prema pozitivnim aspektima starosti odnosno očuvanju i razvijanju potencijala i sposobnosti u okrilju koncepta uspješnoga starenja. Ta su istraživanja važna jer omogućavaju razumijevanje čimbenika koji pridonose kvaliteti života u kasnijim godinama. Pri tome se obično zaboravlja da je populacija starih vrlo heterogena, te neki autori predlažu da se klasificiraju po obrazovanju, spolu, kronološkoj i kognitivnoj dobi, funkcionalnim sposobnostima i/ili drugim obilježjima. Sukladno preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, 477 starijih sudionika iz različitih dijelova Hrvatske klasificirali smo kao starije (60-75 god.) i stare (76-90), te provjerili postoje li dobne i spolne razlike u uspješnom starenju i nekim njegovim korelatima (zdravlje i psihološka dobrobit). Relevantni konstrukti mjereni su: Skalom samoprocjene uspješnog starenja, subskalom otvorenosti prema iskustvu, Loyola skalom generativnosti, Skalom optimizma, uz čestice samoprocjene mentalnog i tjelesnog zdravlja, zadovoljstva životom i financijama, životnih žaljenja zbog propuštenih prilika i pogrešnih akcija. Niz provedenih ANOVA 2 (dob) x 2 (spol) pokazao je postojanje značajnog efekta spola za tjelesno zdravlje ; dobi za zadovoljstvo financijama, kao i značajnih interakcijskih efekata za uspješno starenje, generativnost i otvorenost. Stare su osobe zadovoljnije financijama od starijih, a muškarci (neovisno o dobi) procjenjuju svoje tjelesno zdravlje značajno boljim negoli žene. Starije su osobe značajno otvorenije prema novim životnim iskustvima od starih, pri čemu je ta razlika posebno naglašena kod žena. Zanimljivo je da starije žene procjenjuju svoj proces starenja uspješnijim te se smatraju generativnijima negoli stariji muškarci, no stari muškarci su uspješniji i imaju veći osjećaj generativnosti negoli stare žene. Ovakvi nalazi sugeriraju da je uspješno starenje proces (a ne stanje) koji se mijenja u funkciji vremena, a takve bi nalaze trebalo dopuniti podatcima longitudinalnih istraživanja. Osnovni nalazi ovoga istraživanja daju podršku autorima koji smatraju da se u starosti osobe ne bi trebale tretirati kao jedinstvena, homogena populacija, odnosno potvrđuju važnost i potrebu razmatranja starijih osoba kao heterogenih podskupina.

uspješno starenje, spol, dob, zadovoljstvo, zdravlje

nije evidentirano