hrvatski

Život i smrt hrvatske plemkinje: (bio)arheološki pristup

U prezentaciji predstavljamo rezultate multidisciplinarne analize ljudskog kostura otkrivenog tijekom istraživanja pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Moslavačkoj gori. Navedeni samostan predstavlja jedan od najvažnijih crkvenih centara u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom 14. i 15. stoljeća, a napušten je između 1520. i 1544. godine. Sam kostur bio je pokopan u grobnici smještenoj u svetištu crkve. Natpis i grb na nadgrobnom spomeniku kao i sačuvani arhivski podaci upućuju na to da kostur pripada Sofiji Kaštelančić di Prata, pripadnici visokog hrvatskog plemstva. Na kosturu je provedena konvencionalna bioarheološka analiza, analiza stabilnih izotopa ugljika i dušika, skeniranje računalnom tomografijom (CT) i rekonstrukcija izgleda lica. Kostur pripada sredovječnoj ženi rekonstruirane visine od 159 cm. Tijekom analize zabilježene su brojne patološke promjene kao što su zaživotni gubitak zuba, karijesi, alveolarni apscesi, linearna hipoplazija zubne cakline i osteoartritis. Najzanimljiviju patologiju predstavlja stara zarasla fraktura distalnog dijela desne goljenične i lisne kosti što je potvrdila i CT snimka. Vrijednosti stabilnih izotopa ugljika i dušika konzistentne su s kopnenom prehranom temeljenom na C3 biljkama bez udjela morske ribe u prehrani, ali i konzumacijom velikih količina proteina životinjskog porijekla. Trodimenzionalna rekonstrukcija izgleda lica otkrila je njezin fizički izgled što nam omogućava usporedbu s ostalim članovima njezine obitelji. Predstavljeni rezultati potvrđuju pretpostavku da navedeni kostur pripada Sofiji Kaštelančić što ju čini prvom povijesnom osobom iz tog razdoblja s područja Hrvatske čija je identifikacija potvrđena korištenjem (bio)arheološkog pristupa.

kasni srednji vijek ; grobnica ; kostur ; Sofija Kaštelančić

nije evidentirano