hrvatski

Odgovor klijanaca ozime pšenice na fiziološku sušu: mogućnost za rani probir osjetljivih i tolerantnih genotipova

Osjetljivost biljaka na sušu genetski je predodređena u fenološkim, fiziološkim, biokemijskim i molekularnim svojstvima, a genetsko poboljšanje otpornosti zahtijeva identificiranje odgovarajućih mehanizama koji sudjeluju u inhibiranju ili ublažavanju štetnih učinaka stresa izazvanog nedostatkom vode. Tri dana stari klijanci 18 različitih sorti ozime pšenice izloženi su uvjetima vodnog deficita tijekom sedam dana (ψ = -0, 3 MPa) uz pomoć polietilenglikola (PEG-6000). Istraživanje je obuhvatilo morfološke (visina izdanka i duljina korijena), fiziološke i biokemijske (relativni sadržaj vode, oštećenost biomembrana, razina lipidne peroksidacije, sadržaj slobodnog prolina, koncentracija fotosintetskih pigmenata) te fluorometrijske parametre (fluorescencija klorofila a). Multivarijantna analiza otkrila je da je potrebna potpuna interakcija složene kolekcije svojstava koje omogućuju prilagodbu na sušu kako bi se identificirali mehanizmi koji najbolje objašnjavaju varijabilnost među ispitivanim sortama. Fluorescencija klorofila a pokazala se kao najefikasnija metoda za rani probir osjetljivih i tolerantnih genotipova, ali ipak kombinacija parametara fluorescencije i određenih biokemijskih parametra ključna je za uspješnost oplemenjivačkog programa. Istraživanja utjecaja okolišnih stresora (poput suše) na rani rast klijanaca mogu upotpuniti znanja potrebna za rješavanje nekih temeljnih pitanja, kao što je stupanj plastičnosti, kako kod mladih nerazvijenih, tako i potpuno razvijenih biljaka.

PEG-6000, prolin, fluorescencija klorofila a, PCA, HAC

nije evidentirano