hrvatski

Oporavak klijanaca ozime pšenice nakon suše izazvane polietilen glikolom

Suša je važan okolišni stres koji ograničava biljnu proizvodnju širom svijeta, a pšenica (Triticum aestivum L.) je jedna je od glavnih prehrambenih žitarica pogođenih sušom. Cilj je bio istražiti na koji način se šest sorti ozime pšenice suočavaju s dehidracijom i oporavkom na morfološkoj, fiziološkoj i biokemijskoj razini. Tri dana stari klijanci izloženi su fiziološkoj suši tijekom šest dana (-0, 3 MPa), nakon čega je uslijedio jedan dan rehidracije do oporavka. Visoki sadržaj prolina, minimalno smanjenje relativnog sadržaja vode i zadržavanje stabilnosti staničnih membrana istraživanih kultivara u uvjetima suše usko su povezani i ukazuju na visoku sposobnost tolerancije na dehidraciju. Fluorescencija klorofila a listova klijanaca pokazala je visoku stabilnost kvantnog prinosa primarne fotokemije PS II u uvjetima blagog stresa ukazujući da mlađa fotosintetska tkiva imaju visoku toleranciju na sušu. Kultivar L459-2012 zadržao je visoku stabilnost fotosintetskog aparata tijekom dehidracije i rehidracije. Kod ostalih kultivara, a najviše kod Osk 4.40/7-82 i 381/06 promjena amplitude iz pozitivne u negativnu sugerira da dolazi do povećanja grupiranosti jedinica PSII te veće razmjene energije rehidracijom ukazujući da je kod tih kultivara prethodna dehidracija imala u osnovi pozitivan efekt na fotosintetski aparat i da ukupna stabilnost sustava nije oštećena. Zaključno, kratkotrajno izlaganje suši može biti korisno za rast pšenice u ranoj fazi razvoja, što u konačnici može pridonijeti našem razumijevanju načina na koji biljke maksimalno iskorištavaju ograničene vodne resurse.

PEG-6000, rehidracija, prolin, MDA, fluorescencija klorofila a

nije evidentirano