hrvatski

Elementi dokumentacijske strategije u vrednovanju i akvizicijskoj politici arhiva u Republici Hrvatskoj

Pitanja vrednovanja i preuzimanja gradiva u arhive već dugo vremena muči arhiviste. Treba li preuzeti sve, ima li u arhivima mjesta za sveukupno gradivo, koji dio gradiva će biti potreban i tražen u budućnosti, mogu li arhivisti predvidjeti buduće trendove? Sve su to pitanja kojima se bave današnji arhivisti. Kao odgovor na ta pitanja nastale su brojne teorije vrednovanja gradiva, a jedna od njih je i dokumentacijska strategija. Proces koji je Helen Samuels smislila, iako je pronašao odgovore na većinu ovih pitanja, nije proveden u opsegu koji je planiran, te su rezultati pokazali da tadašnji arhivi nisu bili spremni prilagoditi svoje akvizicijske politike kako bi se stvorila jedna unificirana politika za sve arhive koji surađuju. Promatrajući hrvatsku akvizicijsku politiku i politiku vrednovanja, moguće je pronaći zajedničke elemente koje dijeli s dokumentacijskom strategijom. Također je vidljivo kako je hrvatska praksa zapravo kombinacija nekoliko različitih teorija, te se, iako propisana zakonima i pravilnicima, kriteriji pri vrednovanju kombiniraju kako bi se odredila stvarna vrijednost gradiva.

dokumentacijska strategija ; vrednovanje arhivskoga gradiva ; akvizicija ; odabiranje ; izlučivanje

nije evidentirano