hrvatski

Neobjavljena povijest otoka Krka, autora fra Vladislava Brusića

Iz hrvatske i talijanske historiografije o otoku Krku poznata su nastojanja nekolicine pojedinaca da napišu i objave cjelovitu otočnu povijest. No, to su uspjeli zajedničkim snagama samo mons. Mihovil Bolonić (1911. – 1984.) i mons. Ivan Žic-Rokov (1906. – 1984.) kada su u Zagrebu 1977. godine objavili kapitalnu knjigu Otok Krk kroz vjekove u nizu »Analecta Croatica Christiana« (sv. IX) Kršćanske sadašnjosti. Ta je knjiga doživjela i svoje drugo izdanje 2002. godine te nije ništa izgubila na svojoj izvornosti i dokumentarnosti te dakako historiografskoj i kulturološkoj vrijednosti. Puno vremena prije njih krčki liječnik Giambattista Cubich (1805. – 1876.) pokušao je u svojoj knjizi Notizie naturali e storiche sull’isola di Veglia (vol. 1-3, Trieste: Stabilimento tipografico Appolonio & Caprin, 1874. – 1875.) dati prirodoslovni i povijesni pregled otoka Krka. No, upravo je njegov povijesni dio doživio različite i opravdane kritike. Treba spomenuti i knjigu Anne Marie Fiorentin Krk – splendidissima civitas Curictarum (prvotno izišla na talijanskom jeziku 1993. kao Veglia la «splendidissima civitas Curictarum»), objavljena na hrvatskom 2001. i ponovljeno 2011. godine, ali u čijem je središtu grad Krk dok su ostali dijelovi otoka pokriveni tek elementarno. Međutim, u rukopisima je ostalo nekoliko djela koja su imala slične intencije – sjetimo se samo popa Ivana Feretića i njegove krčke povijesti („Komad skazanja i povidanja od grada i ottoka kerskoga“) ili pak povijesti krčkih kaštela Josipa A. Kraljića – ali su iz ovih ili onih razloga ostala neobjavljena. Takav je slučaj bio upravo i s rukopisom opsežne monografije „Otok Krk“ autora fra Vladislava Brusića.

neobjavljena povijest, otok Krk, fra Vladislav Brusić (1881. – 1955.)

O autoru Fra Vladislav (Josip) Brusić rođen je u Vrbniku 20. travnja 1881. godine. Tu je završio pučku školu, gimnaziju u Kopru i Zadru, a bogosloviju u Dubrovniku 1906. godine. Kao franjevac i svećenik odnosno redovnik Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri bio je nastavnik u franjevačkim školama na otočiću Badiji (smješten na istočnom dijelu Pelješkoga kanala) potom u Zadru i na Košljunu. Fra Vladislav Brusić bio je plodan pisac te arhivist i kroničar svoje Franjevačke provincije sv. Jeronima. Kao povjesničar posebno se zanimao za srednji vijek i rani novi vijek. U vrijeme svoje redovničke službe najdulje je boravio u franjevačkom samostanu Kampor na otoku Rabu i na Košljunu. Obje sredine podario je svojim brojnim člancima. O otočiću Košljunu i njegovu franjevačkom samostanu, ali i onome što je njemu prethodilo pisao je prvotno u sušačkoj Našoj slozi (u nekoliko brojeva tijekom 1930.). Potom je u Bogoslovskoj smotri objavio sljedeće znanstveno-stručne članke: „Benediktinska opatija na Košljunu“ (1932.), „Dolazak franjevaca na Košljun“ (1932.), „Crkva sv. Marije od Navj