hrvatski

Pouke iz rane Crkve za današnje evanđeosko kršćanstvo

Pretpostavljajući da u evanđeoskom kršćanstvu postoji kriza biblijskog tumačenja, ovaj članak nastoji ukazati na tu problematiku, posebice zato što je za evanđeosko kršćanstvo postojanje Crkve usko vezano uz navještaj Istine. Polazeći od pozicije da evanđeoska hermeneutika nije rođena u vakuumu, već je rezultat povijesnog procesa, u prvome dijelu članka uvodno se analizira problematika između sola i solo scripture, i ističu se neka problematična pitanja na koja treba obratiti pozornost. U drugome dijelu članak se bavi hermeneutikom u partističkom razdoblju, posebice: a) odnosom između Pisma i tradicije, koje je utjelovljeno u pravilu vjere (regula fidei) ; b) teološkim pretpostavkama koje su dovele do alegorijskog i doslovnog tumačenja Pisma u Aleksandriji i Antiohiji. U zadnjem dijelu članka, na osnovu nekih lekcija iz patristike, predlaže se revizija prakse tumačenja Pisma među evanđeoskim kršćanima. Naročito, evanđeoski kršćani trebali bi: i dalje smatrati Bibliju jedinim nepogrešivim izvorom kršćanske doktrine, nastaviti razvijati povijesno- gramatičku metodu, posebice u odnosu na pitanje analogije vjere u egzegetskom procesu, ali jednako tako bi trebali prepoznati da Biblija ne može u cijelosti imati ulogu pravila vjere ili analogije vjere. Ovome svemu mora se pridružiti još nešto, a to nešto drugo bi trebalo biti otkrivanje patritičkog razdoblja kao „jedne vrste doktrinarnog kanona“.

hermeneutika ; pravilo vjere ; evanđeosko kršćanstvo ; patrističko razdoblje ; tradicija ; sola scriptura ; solo scriptura

nije evidentirano