hrvatski

Reklamni bestijarij – od Marinkovićeva Zoopolisa do ‘prave slovačke piletine’

U kontekstu Marinkovićevih zoo-metafora, zoo-poredbi i zoo-simbola kao i Marinkovićeve kritike centralnoreklamističkoga pogleda na svijet, u članku se na odabranim primjerima iz Marinkovićeva romana Kiklop (1965.) iz konteksta antropologije straha i kulturne animalistike razmatraju reklamni specizam i transvrsizam. Ukratko, nastojim interpretativno prožeti tri topoa Marinkovićeva Kiklopa (1965.): u prvom redu – antropologiju straha, zatim kontingenciju tijela te bestijarij Kiklopa s naglaskom na završnom paragrafu romana koji interpretativno iščitavam kao negaciju specizma, svojevrsni transvrsizam, u određenju Deleuzea i Guattarija postajanja životinjom – Melkiorovim odlaskom u Zoopolis čije životinje strahuju od bombardiranja, manifestacije totalnoga rata. Završna epizoda romana interpretirana je u „pozitivnokvalitativnom“ ključu s kritičkim pomakom od nekih prethodnih interpretacija koje su u Melkiorovu puzanju, plaženju u zoološki vrt među životinje, koje urlaju, preplašene, koje ga zovu da im pomogne, iščitavali „unižavanje ljudske egzistencije prema životinjskoj“. Zamjetna je sintagma bratski otplaziti u Zoopolis čime se dodatno pojačava human(itarn)a strategija prema životinjama koje su u Zoopolisu dvostruko zatočene – u menažeriji i ratom. Bijeg u Zoopolis svjedočanstvo je toposa koje je daleko human(itarn)ije od humanoga toposa.

reklame ; rasizam ; specizam ; humanitarna/izbjeglička kriza ; antropologija straha ; Ranko Marinković ; Kiklop

nije evidentirano