hrvatski

EU-topija u doba korone: filozofski osvrt na pandemijske (anti)utopijske imaginarije Europske unije

Tema izlaganja su manifestacije (anti)utopijskih imaginarija povezanih s nastankom i budućnošću Europske unije, pri čemu je osobit naglasak stavljen na njihovu multiplikaciju u suvremenosti pod utjecajem društveno-političkih promjena prouzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19. Pritom se polazi od pretpostavke kako je ideološki historijat Europske unije nespoznatljiv bez razumijevanja uloge koju je utopijsko (a onda i anti-utopijsko) mišljenje imalo u europskoj povijesti. Tako su na primjer duhovne pretpostavke stvaranja Europske unije utemeljene, s jedne strane, na utopijskom humanističko-renesansnom i prosvjetiteljskom povjerenju u moć racionalnog i kritičkog uma i snagu slobodne volje kao i na vjeri u kapacitet budućih generacija za formiranjem boljeg (idealnog) svijeta, te, s druge strane, na anti-utopijskom poslijeratnom otriježnjenju s pratećim zahtjevom za osiguravanjem pretpostavki formiranja zajednice koja se u stanju oduprijeti razornim društvenim tendencijama uočenima u neposrednoj prošlosti. Za mnoge realizacija europskog projekta predstavlja ostvarenje utopijskog sna o društvu jednakosti i ekonomskih i političkih sloboda, dok za druge ona je anti-utopijska noćna mora utemeljena na nejednakostima, gubitku suvereniteta i gašenju tradicionalnih (europskih) vrijednosti. Takva razumijevanja njezine sadašnjosti protežu se i na percepcije njezine budućnosti koje se kreću od onih univerzalno utopijsko-optimističnih utemeljenih na idejama prosperiteta i razvoja do duboko anti-utopijsko-pesimističnih imaginarija koji sudbinu EU vide u njezinoj postojanoj degradaciji i (ne)nasilnom raspadu. Ova utopijsko-anti-utopijska dijalektika, posljednjih godina uglavnom prigušena briselskim birokratskim terminološkim aparatom, ponovno biva javno inaugurirana posredstvom globalne pandemije bolesti COVID-19. I dok s jedne strane jedni politički čelnici i teoretičari (poput npr. Giorgia Agambena ili Byung-Chul Hana) upozoravaju na destruktivne posljedice pandemije po budućnost svijeta i postojećih ekonomsko-političkih zajednica, oni drugi (poput Slavoja Žižeka) u postojećim okolnostima ontološke nesigurnosti pronalaze pretpostavke za utopijske, manje ili više radikalne, promjene na bolje.

utopija, anti-utopija, Europska unija, pandemija

nije evidentirano