hrvatski

Europske krize i izazovi (dez)integracije: od krize eurozone do pandemije koronavirusa

Posljednjih deset godina Europske unije obilježenoje krizama koje su dovele do propitivanja njezine budućnosti. Kriza eurozone s početkom u 2009., izbjeglička kriza koja je počela 2015., Brexit iz 2016., kao i ovogodišnja pandemijska kriza otkrili su probleme institucionalnih postavki EU, različitih viđenja europske integracije od strane europskih lidera, ali i otvorili mogućnost daljnje integracije. U izlaganju će se u pokušaju razumijevanja utjecaja tih kriza na budućnost Europske unije koristiti Lockwoodovo analitičko razlikovanje socijalne i sistemskedimenzije procesa (dez)integracije. Dimenzija socijalne (dez)integracije, koja se odnosi na stupanj suradnje ili konflikta između društvenih aktera, omogućuje razumijevanje odnosa između društvenih aktera prije i nakon kriza. U ovom slučaju radi se prvenstveno o političkim akterima tj. europskim nacionalnim liderima, kao i najznačajnijim liderima EU institucija. Ključno pitanje je mogu li krize transformirati pro-europske aktere u euroskeptične aktere, ali i obrnuto. Iz tog je razloga nužno analizirati ideologije europskih lidera, a koji utječu na njihovo pozicioniranje spram pojedinih institucionalnih rješenja i viđenje budućnosti i „najpoželjnijeg“ oblika europske integracije. Dimenzija sistemske (dez)integracije koja se odnosi na stupanj kompatibilnosti ili proturječnosti institucionalnih dijelova (podsustava i institucionalnih rješenja) društvenog sustava, omogućuje razumijevanje utjecaja postojećih sistemskih institucionalnih rješenja i novih prijedloga koji su dani u svrhu rješavanja europskih kriza. EU je zajednica vrijednosti koje izrastaju iz povezanih i međuovisnih nacionalnih pravnih poredaka. Međutim, čini se kako sve učinkovitiji institucionalni mehanizmi obrane europskih vrijednosti (Rule of Law framework, sudski postupci) vode sve većem otporu usvajanju europskih standarda i mjerila tih vrijednosti u državama članicama. Analiza će obuhvatiti i pitanja djelovanja i dosega institucionaliziranih oblika solidarnosti u EU u uvjetima postojećih kriza. Rasprave o ovoj dimenziji (dez)integracije omogućuje nam da propitamo koliko su rješenja kriza kompatibilna s vrijednostima na kojima bi EU trebala biti utemeljena i kako eventualne „sistemske kontradikcije“ utječu na budućnost daljnjih integracija država članica.

socijalna i sistemska integracija, europske krize, europski lideri, temeljne vrijednosti EU, solidarnost

nije evidentirano