hrvatski

Anodizacija titanijeve legure

Titanij i legure titanija imaju dobru kemijsku stabilnost, netoksičnost i nemagnetičnost, što ih čini dobrim izborom za primjenu u medicini. Njihov su nedostatci niska tvrdoća, slaba otpornost na trošenje, a i elektrokemijski potencijal im je relativno pozitivan. Međutim, titanijeve legure sklone su kontaktnoj koroziji kada su u kontaktu s drugim materijalima, a osjetljive su i na vodikovu krhkost. Za rješavanje navedenih nedostataka legura titanija primjenjuju se metode površinske obrade. Metode obrade površine uključuju obradu oblaganjem kemijskom pretvorbom, galvanizaciju, toplinsku difuziju, površinsko prevlačenje, lasersku i ionsku površinsku obradu i najčešće korištenu anodizaciju. U ovom radu pri različitim parametrima postupka anodizacije dobiveni su titanijevi oksidi koji su karakterizirani elektrokemijskim metodama, SEM i EDX analizom. Ispitana je debljina slojeva, mikrotvrdoća te hrapavost dobivenih oksida.

titanij, anodizacija

nije evidentirano