hrvatski

"Sve za vjeru, narodnost i riječ svoju": prkos i otpor preporoditelja Ivana Antunovića, hrvatskoga Tarasa Ševčenka

Djelovanjem biskupa Ivana Antunovića (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.) započelo je novo doba otpora nagloj mađarizaciji bačkih Hrvata. Antunović je zaređen za svećenika 1838. godine, a za naslovnog biskupa Kaločko-bačke nadbiskupije imenovan je 1876. godine. Na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1869. godine, objavljuje poziv bačkim Hrvatima da osnuju narodni list kojim bi se očuvala narodna svijest i narodni jezik, odnosno nacionalna opstojnost podunavskih (bačkih) Hrvata. Antunović je, naime, iskoristio donošenje tadašnjeg Ugarskog zakona o manjinama 1868. godine, a u sklopu Hrvatsko-ugarske nagodbe 1867. godine, kojima je manjinama osigurano pravo u upravi, sudstvu i školstvu. U pozivu na utemeljenje jednog pučkog lista upozorava i na mogućnost stvaranja pruskog ili ruskog jarma u slučaju pada mađarske krune. Nakon osam mjeseci oklijevanja, Ivan Antunović je 19. ožujka 1870. godine izdao prvi broj „Bunjevačkih i šokačkih novina“ u kojima se zalagao za uvođenje hrvatskoga jezika, organiziranje kulturnih i prosvjetnih institucija u Bačkoj, ali i obranu narodnog identiteta posebice među mladim ljudima koji su bili u opasnosti da se zaraze tuđinštinom. Budući da se mađarskim vlastima, posebno tadašnjem ministru prosvjete i bogoštovlja Ágostonu Trefortu, nisu svidjele Antunovićeve ideje iznesene u njegovom listu, „Bunjevačke i šokačke novine“ prestaju s izlaženjem 1872. godine te ih je Antunović zamijenio s „Bunjevačkom i šokačkom vilom“ nastavljajući objavljivanje kulturnih priloga po uzoru na „Danicu“ Ljudevita Gaja. Antunović je kao književnik napisao ukupno 20 književnih radova kojima je htio prikazati tadašnje običaje i život, odnosno kulturnu baštinu bačkih Hrvata. Veliku je duhovnu i financijsku podršku Antunoviću u narodnom pokretu pružio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer što je potaknulo biskupa Antunovića na promociju ideje bratskog suživota svih Južnih Slavena. Cilj je rada prikazati život i djelovanje biskupa Ivana Antunovića, bunjevačkog Strossmayera, preporoditelja i čuvara kulturne baštine bačkih Hrvata. Jedan je od ciljeva ovoga rada i usporediti Ivana Antunovića s Tarasom Ševčenkom, ukrajinskim pjesnikom i duhovnim ocem suvremenog ukrajinskoga jezika i književnosti, članom protucarskoga Ćirilometodskoga društva i borcem za neovisnost Ukrajine koji je rođen 1814. godine, dakle u isto vrijeme kao i biskup Antunović, ali i s istim problemom nacionalne opstojnosti. Rad je prinos nastavku razvoja hrvatske ševčenkiane, odnosno tradicionalnih hrvatsko-ukrajinskih književnih veza.

Ivan Antunović ; bački Hrvati ; nacionalni pokret ; kulturna baština ; Taras Ševčeno ; hrvatska ševčenkiana

nije evidentirano