hrvatski

O manje poznatoj polemici Marcela Kušara

Marcel Kušar (1858–1940) rjeđe je spominjan hrvatski filolog. Iako je danas najpoznatiji po pravopisnoj raspravi Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetičkom i etimologijskom) (1898), koju je u najboljem svjetlu spomenuo i Ivan Broz u predgovoru svojega Hrvatskog pravopisa (1892), te po višedesetljetnom sabiranju, potom i objavljivanju jezičnoga narodnog blaga (Narodno blago: Riječi, fraze, poredbe, poslovice, izrazi od mila i od pošte, pozdravi, čestitke, radovanja, blagoslovi, pohvale, zahvale, molitve, kletve, zakletve, tužbalice, pitalice, zagonetke (objavljeno u više dijelom različitih izdanja – dva 1925, 1966, 1993), Kušarova je filološka djelatnosti bila širih razmjera (povijest jezika, dijalektologija, povijest i/ili kritika hrvatske književnosti, narodna/mitična književnost, vježbenice i čitanke za potrebe nastavnog rada…). Mi ćemo se u ovome tekstu baviti manje poznatom polemikom koju je mladi Kušar tijekom 1892. godine u ondašnjim dubrovačkim tjednim novinama Crvena Hrvatska (anonimno) vodio s pripadnicima tzv. Srpske dubrovačke akademske omladine braneći pritom pripadnost Dubrovnika, njegova jezika i književnosti hrvatskome nacionalnom/jezičnom/književnom korpusu. U središtu će naše pozornosti biti argumenti za kojima tom prilikom Kušar poseže. U njima, u stavovima koje jasno zastupa, ali i u nekim jezičnim i stilskim značajkama samoga teksta nalazimo dokaze da je uistinu riječ o Kušarovu autorstvu.

Marcel Kušar, polemika, Dubrovčani, jesu li Hrvati?

nije evidentirano