hrvatski

Elisijska polja Zoranićevih „Planina“

Knjiga je nastala uzimajući u obzir starovjeku i novovjeku literaturu i mitologiju, gnosticizam i hereze, djela slikara i grafičara te književno djelo P. Hektorovića. Ideja je pisaca da se mnogo različitih ženskih likova Zoranićeva romana svodi na najvažniji lik, Jelu, a ona na lik sv. Marcele (Marije Nerge). Muški romaneskni Jelin pandan, biskup Juraj Divnić, svodi se na Asela (Anselmo, Divinita`), tj. glavni se likovi romana izjednačuju s Isusom i Marijom Magdalenom, provansalskom sveticom. Ideja se prati od antike, od Vergilija i njegova pastira Daphnisa (prefiguracija Krista), do u naše doba, ali je naglasak na renesansi i manirizmu, epohama u kojima se ponovno budi pastoralna književnost, Arkadija, naglašava alegoričnost i simboličnost, ali i kritiziraju društvene institucije. P. Zoranić se uključuje u onodobna duhovna kretanja, kako svojim interesom za rubne vjerske ideje, tako i dvostrukim kodiranjem svojega teksta. Knjiga donosi nove spoznaje u znanosti o književnosti i jeziku. To se prvenstveno odnosi na prepoznavanje tajnoga koda u Zoranićevu i Hektorovićevu književnom djelu (akrostih, anagram, rebus, šarada, igra riječi i glasova, kabala, paronimija, i td.) te na grafikama naslovnica i tiskarskih znakova koje im prethode ili ih zaključuju, a koje su naslovnice, izuzevši tekstove na njima, identične: gimnosophisti na njima pokazuju kako brojke treba iščitavati. Zatim, budući da je riječ o eklogama, pastoralnoj i ribarskoj, istraživanje dvoje autora proširuje se na bukoličku i idiličnu umjetnost vezanu uz temu potrage za Gralom i temu Et in Arcadia ego, bilo da je zastupljena u grafici i slikarstvu velikih umjetnika renesanse i baroka, ili u bukoličkoj i viteškoj književnosti poznatoj po alegoričnosti, igri riječima i simbolici. Tim se tragom Zoranićeve Planine kao izvor, poput nešto starijeg Colonina Polifilova sna i djela Renéa Anžuvinca, uključuju u mitske i vjerske kontroverzije renesanse i reformacije, s refleksima u dvadesetom stoljeću u eposi simbolizma i nadrealizma, moderne i postmoderne. Naročito su srodne alkemijskim postupcima s jezikom, pretvorbama tvari praćenima pretvorbama likova i riječi, s upečatljivim odrazima u likovnim umjetnostima te znanosti i književnosti koja istražuje mit Rennes le Chateaua i religioznu enigmu Majke, Oca i Sina, poznatu u Egiptu kao mit o Izidi, Ozirisu i Horusu, a u Slavena kao mit o Rodu i trojstvenim Rođenicama. Djelo zahvaća stvarnost u dva smjera osvajajući nove prostore znanja: 1. U jezik, gdje otkriva igru riječima kao gnoseološki instrument hrvatskih renesansnih pisaca, što je pravo otkriće, te, 2. U tematiku, motiviku i kompoziciju Planina, gdje se fluidne likove izjednačuje sa svetim patronima Nina i Provence. Zoranićeve Planine se smještavaju u kontekst mita koji tamo traje od srednjeg vijeka do danas, a osobito je povezan s mjestom Les Saintes Mariea de la Mer, u književnosti s bretonskim ciklusom romana o potrazi za Gralom, a u likovnim umjetnostima s temom Et in Arcadia ego. Znanstvena relevantnost knjige je u tome što se u hrvatskoj renesansnoj književnosti otkrivaju sasvim nove stvari -skriveni kodovi i heretičke ideje.

Elisijska polja ; Petar Zoranić ; Planine ;

nije evidentirano