hrvatski

Sociolingvistički status hrvatskoga jezika u Dalmaciji u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća

Druga polovica 19. stoljeća te početak 20. stoljeća period je obilježen smjenama različitih jezičnih koncepcija koje svojim utjecajem usmjeravaju proces standardizacije hrvatskoga književnog jezika. Dalmacija je, politički i kulturno odvojena od ostatka Hrvatske, stoljećima bila na udaru različitih jezičnopolitičkih utjecaja kao posljedice pripadnosti različitim političkim zajednicama. Pripadnost Austro-Ugarskoj Monarhiji te višestoljetna usmjerenost Italiji onemogućili su službenu uporabu hrvatskoga jezika te nametnuli primat talijanskog te kasnije i njemačkog jezika u službenoj korespondenciji. U ovome će se izlaganju analizirati i rekonstruirati standardizacijski procesi te prikazati status hrvatskoga jezika kao službenog jezika u navedenom vremenskom odsječku u Kraljevini Dalmaciji. Analiza će se izvršiti na dvjema razinama: sociološko-političkoj, koja uključuje pitanje naziva hrvatskoga jezika, društveni i politički status hrvatskoga jezika u Dalmaciji, odnos politike prema narodnim jezicima kao i reakcije javnosti na jezičnu politiku. Također, slijedeći teorijska istraživanja problematike jezičnoga planiranja (C. A. Ferguson 1996, Haugen 1966), ovo će izlaganje uključiti i lingvističku analizu, odnosno analizu standardizacijskih procesa u tom periodu posebice u kategorijama kodifikacije i implementacije norme (Haugen 1966). Kreće se od pretpostavke da će hrvatski jezik usprkos Hrvatsko-ugarskoj nagodbi po kojoj već od 1868. godine postaje službenim jezikom, ne pronalazi svoje mjesto u službenoj i javnoj uporabi. Razloge tomu pronalazimo u pritiscima inozemnih vlada, nedostatku javih službenika obrazovanih na materinjem jeziku, ali i nedosljednosti jezične norme. Također, pokušat će se odgovoriti na pitanje je li i neujednačenost norme utjecala na status hrvatskoga jezika u Dalmaciji. Cilj je ovoga izlaganja ukazati na specifičnosti statusa hrvatskoga jezika u Dalmaciji u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, ukazati na sličnosti i razlike toga statusa s jezičnom situacijom u ostatku Hrvatske te prikazati standardizacijske procese koje je hrvatski jezik u tom periodu prošao. Istraživanje će pokazati da je hrvatski jezik u Dalmaciji, usprkos afirmativnim zakonodavnim odlukama u praksi bio marginaliziran. Ipak, potvrđuje se da takvo stanje ne zaustavlja standardizacijske procese te se slijedeći normativne tendencije ostatka Hrvatske, afirmira i u Dalmaciji. U izlaganju će se također dati prijedlog za periodizaciju razvoja hrvatskoga jezika u drugoj polovici 19. stoljeća u Dalmaciji kojim se taj period dijeli na tri zasebna vremenska odsječka.

status hrvatskog jezika, kraljevina Dalmacija, druga polovica 19. stoljeća, prva polovica 20. stoljeća

nije evidentirano