hrvatski

Nacrt za životopis Ljubomira Marakovića

Ljubomir Maraković (Topusko, 17. lipnja 1887. - Zagreb, 22. veljače 1959.), hrvatski književni, kazališni i filmski kritičar i povjesničar. Studij slavistike i germanistike završio u Beču, doktorirao 1909. temom o Vili Slovinki Jurja Barakovića. Uređivao u Beču katolički časopis LUČ kao pristaša hrvatskoga katoličkoga pokreta. Uređivao i Hrvatsku prosvjetu. Radio kao gimnazijski profesor, a 1945. je suspendiran sa svih državnih učilišta., 1947. osuđen i zatvoren s dvogodišnjim gubitkom političkih prava. Profesor Interdijecezanske nadbiskupijske gimnazije u Zagrebu od 1949. Zagovarao je književnost kršćanskoga nadahnuća. Djela: Nov život, 1910., Novi pripovjedači: kritičke studije i minijature, 1929., Pučka pozornica: bit i uspjesi nestručne pozornice, 1929., Hrvatska književnost 1850-1935.: stilsko-razvojni pregled, 1936. Priredio antologije: Moderni hrvatski pripovjedači, 1934. i Hrvatska književna kritika, 1935. Posmrtno mu je izdana monografija Petar Preradović, 1969.

Ljubomir Maraković, životopis

nije evidentirano