hrvatski

Hrvatskoglagoljsko Slovo premudrosti Akirově – intertekstualni ‘literarni kaleidoskop’

Priča o premudrom Akiru, knjigoznancu na dvoru asirsko-babilonskoga cara Sinahheriba (705.–681.), drevna je semitska pripovijest asirske provenijencije, sačuvana na aramejskom jeziku te proširena i u Bizantskoj književnoj tradiciji. Potpunu redakciju njezina slavenskoga prijevoda s nepoznata grčkoga predloška, nastalu polovicom XI. st. u Bugarskoj ili u Rusiji, u doba kijevskoga velikoga kneza Jaroslava Mudroga (1019.–1054.), sadrži više ruskih i srpskih rukopisa iz XV. i XVI. st. U hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti zabilježena je svim trima hrvatskim povijesnim pismima – u trima, znatno kristijaniziranim verzijama skraćene redakcije slavenskoga prijevoda. To su: (1) Slovo premudrosti AkirovÀ (Slovo premudrosti Akirově) u hrvatskoglagoljskom Petrisovu zborniku iz 1468. g. (CPet 96v–104r) ; (2) Слово примудрога Акира (Slovo primudroga Akira) u dubrovačkom hrvatskoćiriličkom zborniku Libro od mnozijeh razloga iz 1520. g. (CLib 32–00?) ; i (3) Historia de sapientissimo Achiore Anno 162[...] u kajkavskolatiničkom Derečkajevu zborniku iz 1621.–1622. g. (CDer 70r–77r) Hrvatskoglagoljski tekst Slovo premudrosti AkirovÀ karakterizira niz markantnih osebujnosti na gotovo svim narativno-strukturnim razinama jezično-izražajnog i smisaono-značenjskog sustava. U sinkronijskoj i dijakronijskoj analitičkoj perspektivi, istodobno, to je niz koji ga osvještava kao svojevrsni intertekstualni ‘literarni kaleidoskop’ – čije su bitne sastavnice: (1) dinamičan intertekstualni suodnos koji uspostavlja s prepoznatljivom citatnom i paracitatnom prototekstnom građom – književnim kanonima pretkršćanske istočnjačke i zapadnoeuropske kršćanske civilizacije, kao što su: Alf layla wa-layla, (Tisuću i jedna noć), biblijske starozavjetne knjige (Proverbia, Liber Sapientiae, Sirach, Liber Iudicum), ali i tradicija usmene narodne književnosti ; (2) jezičnostilska srodnost s popularnim hrvatskim srednjovjekovnim romanima o Aleksandru (Aleksandrida) i o Trojanskom ratu (glagoljaški Rumanac Trojski u Petrisovu zborniku) s kojima se uvrštava u »srodnu skupinu čakavskih tekstova« (Štefanić 1960), uz pretpostavku o njihovu zajedničkom predlošku – glagoljicom pisanom čakavskom zborniku (Marinković 1986) ; (3) tronarječna hibridnost jezika koji sadrži i crkvenoslavenske i čakavske i kajkavske elemente (Jagić 1868 ; Štefanić 1960) – specifična pojava u povijesti hrvatskoga književnoga jezika koja aktualizira širi, višestoljetni kontinuitet nastojanja da se oblikuje »svojevrsna koiné«, kao djelotvoran književni i komunikacijski medij »duhovne integracije« lokalnogovorno i regionalno podvojenih prostora (Hercigonja 2002).

Hrvatskoglagoljski tekst ; Slovo premudrosti Akirově ; intertekstualni ; ‘literarni kaleidoskop’ ; Tobija ; biblijski prototekst ; mudrosna književnost ; tropismenost ; tronarječna hibridnost ; sboyet ;

nije evidentirano