hrvatski

Osijek i glazba: očitovanja u simboličkom krajoliku

Krajolik ili pejzaž je prostor određen zajedničkim značajkama koje ga razlikuju od ostalog prostora. U geografiji možemo razlikovati prirodni od kultiviranog krajolika, a kultivirani definiramo kao onaj krajolik kojega je oblikovao čovjek. Posljednjih desetljeća u kulturnoj geografiji u upotrebu je ušao pojam simboličkog krajolika, koji označava perspektivu gledanja krajolika iznutra, iz perspektive čovjeka koji u njemu živi svoju svakodnevicu. U krajolik tako čovjek ugrađuje simbole i značenja koja mogu biti zajednička određenim društvenim skupinama, ili zajednička za poimanje neke društvene skupine ili pojave. Glazba, kao medij koji nije materijalan, najčešće se ne ugrađuje u krajolik direktno, kao primjerice arhitektura, već putem simbola. Tako u određenom urbanom krajoliku nalazimo ulice imenovane prema značajnim glazbenicima ili glazbenim pojavama ; biste, spomenike i spomen-ploče posvećene glazbi i glazbenicima, a simbolički glazbeni krajolik mogu činiti i zgrade u kojima se glazbovalo ili se glazbuje, kuće poznatih glazbenika, posljednja počivališta glazbenika i slično. Analizom simboličkog glazbenog krajolika nekog mjesta možemo dobiti uvid u njegovu glazbenu kulturu kroz posljedice koje je muziciranje imalo na krajolik, mijenjajući tako perspektivu istraživanja iz sinkronijske u dijakronijsku. Ovaj rad analizira mogućnosti stvaranja urbanog simboličkog glazbenog krajolika i analize ukupnosti glazbene kulture nekog područja koristeći grad Osijek kao primjer.

Osijek ; glazba ; simbolički krajolik ; analiza urbane toponimije

Sažetak je objavljen na hrvatskom i engleskom jeziku.