hrvatski

Mehanokemijska sinteza metaloorganskih materijala

Metaloorganski materijali su koordinacijski spojevi metalnih iona i pripadajućih liganada. Oni uključuju diskretne metalne komplekse, 1D i 2D koordinacijske polimere kao i 3D polimere koji se nazivaju metaloorganske mreže. U metaloorganskim mrežama metalne koordinacijske sfere povezane su organskim poveznicama u 3D strukturi mreža. Sadrže poroznu strukturu koja određuje svojstva poput adsorpcije plinova i razdvajanja plinskih smjesa. Organske poveznice često su podložne zamjeni te post-sintetska modifikacija i funkcionalizacija pora omogućuju njihovu primjenu u katalizi i senzorima. Mehanokemija je vrsta kemijske sinteze koja uključuje mljevenje krutina u reakcijskim posudicama pomoću čeličnih kuglica. Na taj se način u sustav unosi mehanička energija te dolazi do kemijske promjene. Mehanokemija predstavlja alternativni pristup metodama sinteze koje koriste otopine. Njezina je uporaba važna jer izbjegava velike količine otapala te je ekološki i ekonomski prihvatljivija. Metode koje se koriste u mehanosintezi su suho mljevenje, tekućinom potpomognuto mljevenje te ionima i tekućinom potpomognuto mljevenje. Mehanokemija se primjenjuje u sintezi industrijski važnih materijala poput organskih kokristala čija je uporaba u farmaceutskoj industriji od velikog značaja. Mehanosintezom metaloorganskih materijala nastaju diskretni kompleksi metala, i to adicijskim reakcijama liganada te kiselo- baznim reakcijama. Ovisno o metodi mehanosinteze nastaju strukturno različiti koordinacijski polimeri te metaloorganske mreže. Mehanokemija omogućuje njihovu sintezu iz metalnih oksida čija reaktivnost u otopinama zahtjeva visoke tempeature i tlakove. Korištenjem različitih tekućina i iona koji se dodaju u reakcijsku smjesu nastaju strukturno različiti spojevi.

mehanokemijska sinteza ; metaloorganski materijali

nije evidentirano