hrvatski

UTJECAJ Fe2O3 NA SVOJSTVA PCL POLIMERA

Polikaprolakton (PCL) je biorazgradivi, semikristalasti polimer niske temperature taljenja koja mu omogućava jednostavnu preradu. Najčešće se koristi u području biomedicine s naglaskom na inženjerstvo tkiva. Iako posjeduje izuzetna fizikalna i biološka svojstva, za poboljšanje toplinskih i mehaničkih svojstava PCL-u se dodaju razna punila. U ovom radu istražen je utjecaj Fe2O3 punila na svojstva PCL polimera. Pripravljeni su uzroci PCL polimera i PCL/Fe2O3 kompozita zamiješavanjem PCL-a s različitim udjelom Fe2O3 punila, φ = 0, 1 ; 0, 3 ; 0, 5 ; i 1, 0 % u talini, na dvopužnom ekstruderu. Mjerenjem kontaktnog kuta određena je slobodna površinska energija komponenata te je proračunat termodinamički rad adhezije. Toplinska svojstva uzoraka ispitana su diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC), mjerenjem toplinske vodljivosti i termogravimetrijskom analizom (TGA). Mehanička svojstva određena su rasteznim ispitivanjem. Rezultati su pokazali da dodatak Fe2O3 punila potiče kristalizaciju PCL polimera budući da se entalpije taljenja i kristalizacije povećavaju kod svih kompozitnih sustava te da toplinska vodljivost kompozita raste u odnosu na čistu PCL matricu. Rezultati TG analize pokazali su da dodatak punila utječe na poboljšanje toplinske stabilnosti PCL matrice posebice na početku procesa toplinske razgradnje. Rad adhezije pokazuje porast kod svih kompozitnih sustava što ukazuje na postojanje interakcija na međupovršini matrica/punilo.

polikaprolakton (PCL), Fe2O3, kontaktni kut, toplinska svojstva, mehanička svojstva

nije evidentirano