hrvatski

UTJECAJ PUNILA NA SVOJSTVA POLIVINLPIROLIDONA

Polivinilpriolidon (PVP) je polimer koji od otkrića (Reppe, 1939.) pa sve do danas privlači veliku pažnju zbog svojih iznimnih svojstava. Posjeduje jedinstvenu kombinaciju fizikalnih i kemijskih svojstava kao što su biokompaktibilnost, netoksičnost, kemijska stabilnost, dobra topljivost u vodi i mnogim drugim organskim otapalima, afinitet prema kompleksnim hidrofilnim i hidrofobnim tvarima. Odličan je za stvaranje filma koji je čvrst, transparentan i sjajan, a zbog netoksičnosti i dobre biološke kompatibilnosti koristi se između ostalog kao vezivo za tablete u farmaceutskim aplikacijama. Uslijed istraživanja dobrih svojstava pokazalo se kako PVP bazirani biomaterijali imaju određene nedostatke te se stoga PVP matrici dodaju razna punila. U ovom radu istražen je utjecaj punila, željezovog (III) oksida (Fe2O3) i željeza (Fe), na svojstva PVP polimera. PVP/Fe2O3 i PVP/Fe kompoziti pripravljeni su zamiješavanjem PVP-a s različitim udjelom punila, φ = 0, 1 ; 0, 3 ; 0, 5 ; i 1, 0 % u vodenoj otopini. Mjerenjem kontaktnog kuta određena je slobodna površinska energija komponenata te su izračunati parametri adhezije. Uvid u strukturu PVP polimera i kompozita ispitan je optičkom mikroskopijom dok su toplinska svojstva ispitana diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC), mjerenjem toplinske vodljivosti i termogravimetrijskom analizom (TGA). Rezultati su pokazali kako su oba punila dodana u premalim koncentracijama da bi došlo do nekih značajnijih promjena svojstava PVP polimerne matrice, a prema proračunatim parametrima adhezije zaključeno je kako se značajnije interakcije mogu očekivati u kompozitnom sustavu PVP/Fe2O3.

polivinilpirolidon (PVP), željezov (III) oksid, željezo, kontaktni kut, optička svojstva, toplinska svojstva

nije evidentirano