hrvatski

Utjecaj dodatka TiO2 punila i UV zračenja na svojstva poliakrilata

Dodatak punila u polimernu matricu može značajno poboljšati njena mehanička, optička, električna, magnetska i kemijska svojstva. U ovom radu pripravljeni su poliakrilatni (PAK) sustavi s dodatkom nanopunila titanijevog dioksida (TiO2) (0, 7 % masenih) postupcima in situ emulzijske polimerizacije i ex situ načinom priprave. Za pripravu nanokompozita korištene su dvije vrste TiO2 nanopunila (CCR 200 Mn i CCR 150) u obliku vodenih suspenzija. Površina punila CCR 150 je modificirana s Al2O3 i Fe2O3. CCR 200 Mn je TiO2 punilo modificirano manganom koji je ugrađen u kristalnu rešetku TiO2 s ciljem smanjenja katalitičke aktivnosti TiO2 i poboljšanja UV apsorpcije. Iz PAK+TiO2 emulzija su pripravljeni filmovi i izloženi UV zračenju. Morfologija filmova istražena je optičkim mikroskopom, a toplinska svojstva prije i nakon izlaganja UV zračenju diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC) i termogravimetrijskom analizom (TGA). Mehanička svojstva filmova određena su rasteznim ispitivanjem. Dobiveni rezultati pokazali su da dodatak punila povećava toplinsku stabilnost i mehanička svojstva poliakrilatne matrice. Značajan utjecaj na morfologiju ima način priprave nanokompozita ; sitnija morfologija vidljiva je kod sustava pripravljenih in situ emulzijskom polimerizacijom. UV zračenje uzrokuje povišenje staklišta PAK matrice i PAK+TiO2 filmova. Nakon UV zračenja filmovi postaju izrazito krti te stoga nije bilo moguće pripraviti uzorke za mehanička ispitivanja, a jedini film koji je pokazao zadovoljavajuća mehanička svojstva nakon UV zračenja bio je PAK+0, 7 % CCR 200 Mn in situ. UV zračenje uzrokuje smanjenje toplinske stabilnosti PAK matrice i PAK+TiO2 filmova.

nanokompozit, in situ emulzijska polimerizacija, poliakrilat, titanijev dioksid, UV zračenje

nije evidentirano