hrvatski

Izricanje straha u Šegedinovu opusu

Korpus ovoga rada čine romani Djeca Božja (1946.), Osamljenici (1947.), Crni smiješak (1969.), Vjetar (1986.), Krug što skamenjuje (1988.) i Izdajnik (1993.) te zbirke pripovijedaka Priče (1964.), Sveti vrag (1966.) i Izabrana djela II (2010.). U radu se istražuju sintagme u kojima se spominje imenica strah ili glagoli bojati se, plašiti se, strašiti se i sl. Nadalje, detektiraju se konceptualne metafore za strah, u kojoj se mjeri pojavljuju i što znače. Kad je riječ o frazemima, u stručnoj se literaturi uz ovaj neugodan osjećaj najčešće vežu frazemi sa somatskim sastavnicama, ponajprije srcem, ali i drugim dijelovima tijela. Šegedinov je opus u potpunosti potvrdio pretpostavku o autorovu bogatom leksiku i neprestanoj igri riječima.

vrste riječi za izricanje straha, učinci straha, strah u frazama, strah u konceptualnoj metafori

nije evidentirano