hrvatski

Kontroverze sindroma vratne vrtoglavice

Od kad su po prvi put spomenute i opisane pa sve do danas vratne vrtoglavice imaju svoje zagovornike i oponente, a vjerojatno će i ubuduće ostati polemička tema, sve dok se ne riješi pitanje pouzdanih dijagnostičkih proba i konsenzusom uspostave valjani kliničko-dijagnostički kriteriji. Premda postoje različite teorije o mehanizmu koji povezuje vrtoglavice s vratnim simptomima, još uvijek nemamo jasne i općeprihvaćene patofiziološke potpore ovom fenomenu. Suvremenom vestibularnom dijagnostikom se kod više od 90 % ovakvih pacijenata dobije neki drugi uzrok poremećaja ravnoteže. Brojna klinička zapažanja, anatomsko-fiziološke i epidemiološke studije sugeriraju povezanost bola u vratu i općenito vratnih simptoma s vrtoglavicom pa bi ovu činjenicu trebalo s punim uvažavanjem uzeti u obzir pri diferencijalno-dijagnostičkom razmatranju. Konačnu dijagnozu vratne vrtoglavice trebalo bi postaviti pacijentima s bolom i otežanom pokretljivošću u vratu, kojima smo isključili sve ostale moguće uzroke vrtoglavice i kojima je uz to liječenje dovelo do značajnog poboljšanja kako vratnih tako i simptoma poremećaja ravnoteže. Nju potkrjepljuje i kratko vrijeme proteklo od ozljede vrata do pojave simptoma vrtoglavice, pozitivan nalaz probe torzije vratne kralježnice te patološki nalaz MR gornjeg dijela vratne kralježnice. Liječenje vratne vrtoglavice ne bi smjelo biti uskraćeno niti jednom pacijentu, jer rasprava o postojanju ili nepostojanju vratnih vrtoglavica i mehanizmu njihova nastanka ima samo akademski, a gotovo nikakav praktični značaj. Pri tome treba istaći da se kod većine pacijenata dobri rezultati postižu liječenjem metodama fizikalne terapije, posebice manualne, dok farmakoterapija i vestibularna rehabilitacija ne dovode do značajnijeg poboljšanja.

cervikogena vrtoglavica ; patofiziologija ; dijagnostičke probe ; diferencijalna dijagnoza ; klinička slika ; liječenje

nije evidentirano